CVJETNA AVLIJA

 MOJ MOSTAR

 ZENO HACKL

O svima o kojima pisemo ovdje su na neki nacin "skoro" poznati jer ste culi price o njima ili imali cast da ih upoznate. Ja necu pisati o onima koji su vec opisani ovdje nego cu pisati o onima koji su svojim angazmanom,voljom i snagom, dusom i srcem bili za Mostar i zivjeli u Mostaru. Takvi nisu napravili neka cuda u Mostaru ali bi Mostar itekako bio siromasniji da njih nije bilo. Svaki doprinos Mostaru je vrijedan bio on mali ili veliki. Jer puno malih doprinosa cine veliki i mocni doprinos.
Uvijek sam cijenio ljude koji su bili prodorni ali nenametljivi, sposobni i dominantni, kulturni i obrazovani, davali sve od sebe da urade pravu stvar a istovremeno nikad isticali "i ja sam ucestvovao" pricu kojoj bi stali u red sa svim ostalima. Ovo je prica o jednom gospodinu , mostarcu, kojeg su poznavale i stovale starije generacije te poneki , medju kojima sam i ja , sto su imali cast da ga upoznaju. Vrijedan, angazovan, prodoran, ragovorljiv i uvijek nasmijan je bio Zeno bez obzira kakve probleme ima. Takvog sam ga poznavao i takav je ostao u mom sjecanju. Nije imao niti u podsvjesti neku zlu misao a ne da bi kakvo zlo uradio. Uvijek je bilo prijatno sresti ga i porazgovarati o bilo kojoj temi jer niti jedna tema nije njemu bila strana. U njegovoj prisutnosti covjek osjeca neku mirnocu, odmjerenost i jacinu rijeci , i svaku rijec upijas bez daha da ne bi slucajno propustio neku njegovu rijec ili misao. Sa takvim osobama covjek moze sjediti danima a da se ne osjeti dosada ili umor. Danas je malo takvih i takvima se divim iz dubine moje skromne duse.
Poslije ovog uvodnog teksta, vrijeme je da kazem nekoliko podataka na koga se sve ove moje rijeci odnose.
Rodjen je 16.07.1912 godine u Dubrovniku kao Zeno Hackl . Jos kao dijete je dosao u Mostar i tu ostao cijeli zivot. Osnovnu skolu kao i gimnaziju je zavrsio u Mostaru. Jos tokom skolovanja u Mostaru, imao je zelju da bude glumac i da pozorisnoj sceni posveti svoj zivot. Htio je svaku predstavu prepricati na svoj nacin i sto lakse predstaviti publici kako bi i publika kao i on shvatili poentu toga djela.
Poslije zavrsene osnovne skole i gimnazije u Mostaru, odlazi na studije glume u Zagreb 1931 god. koje su se tada zvale "Drzavna glumacka skola" ( kasnije presla u "Glumacku skolu" pa "Zemaljsku glumacku skolu" a 1950 godine Gavella uspostavlja "Akademiju za kazalisnu umjetnost" ) . Poslije Zagreba odlazi Zeno Hackl u Bec na dalje skolovanje glume. Pored svih primamljivih ponuda koje je imao , srce ga je ipak vuklo u njegov Mostar gdje se vraca 1936 godine i postaje aktivni clan HKUD "Hrvoje" gdje se bavi glumom i rezijom. Htio je prenijeti sva znanja i iskustva svom Mostaru i donijeti sto je moguce vise lijepih i poznatih predstava svojim Mostarcima. Izgarao je u svakoj predstavi i davao i zadnji atom svog bica da to bude savrseno koliko je moguce. Visoko cijenjen od svojih kolega i cijelog grada Mostara. Zeno Hackl se okusao u brojnim predstavama kao glumac i reziser. Njegova prodornost i angazman je davao predstavama poseban dozivljaj.
Nije tesko procitati neku knjigu ali je tesko opisati sta je poenta i sta se htjelo reci tim rijecima u knjizi. Zenin nacin da srz djela pokaze i isprica je bio nenadmasan i uvjerljiv u svom izvodjenju svakog pozorisnog komada. U glumu je ulozio svoju dusu i veliko mostarsko srce.
Nakon drugog svjetskog rata se osniva 1949 godine "Mostarsko Narodno Pozoriste" gdje je Zeno Hackl jedan od osnivaca. Ucestvovao je u brojnim predstavama kao sto su :
-" Odrpanci " ....Matej Bor
-" Hasanaginica ".... Santic
-" Tvrdica " i " Don Zuan "...Molier
-" Narodni poslanik "...Nusic
-" Ekvinocije " ......Vojnic
-" Zivot u mojim rukama "....Peter Ustinov

I mnogim drugim predstavama za koje nemam mjesta da nabrojim. Nabrojene su samo one vaznije i poznatije .
Ucestvovao je i u nekoliko poslijeratnih filmova " Crni biseri " i " Horoskop " .

Bio je blizak prijatelj sa tadasnjim velikim glumackim imenima kao sto su : Ljuba Tadic, Pavle Vujisic, Fabijan Sovagovic, Zdravka Krstulovic, Pero Kvrzic, Rejhan Demirdzic i mnogi drugi.

U toku svog glumackog vijeka primio je niz nagrada za svoje uloge i za svoju aktivnost vezanim za kulturu i umjetnost kako u Mostaru tako i na podrucju BiH i cijele SFRJ. Ucestvovao je u mnogim diskusijama sa dramskim kriticarima toga vremena , pisao komentare i kritike kao i analiticar bio aktivan sa svojim clancima i komentarima u nekoliko pozorisnih novina na prostoru cijele SFRJ . Ostavio je dubok trag u dramskoj umjetnosti na teritoriji cijele SFRJ.
U razgovoru sa Zenom, bilo mi je interesantno upitati za glumu i zivot glumca. U toku nekoliko nasih razgovora sam jednostavno mogao "vidjeti" sve ono sto je Zeno opisivao rijecima i cesto sam znao ostati duze nego planirano slusajuci kako to sve u detalj Zeno opisiva.
Ostao je u Mostaru, ozenio mostarku i imao troje koja su slijedila njegov nacin zivota i ostali vjerni Mostaru. Niko od djece nije posao glumackim stopama svog oca ali su ipak prenuli kreativnim zivotom koji ima nekog smisla za glumom. Gradjevinu i arhitekturu su djeca izabrala i imaju neke veze sa glumom jer i nacrtati lijepu kucu nije lako. I za to treba smisao i masta sto svaki glumac ima. Opisati nesto sto procitas je tesko i mora se imati talenat. Tako isto vazi i za lijep objekat koji treba opisati nekome ko to ne vidi.
Zeno Hackl je ostao i bio vjeran cijeli svoj zivot svom Mostaru. Svoj radni vijek kao glumac je zavrsio 1974 godine. Iako se nije vise aktivno bavio glumom , nastavio je da pomaze i da ucestvuje u predstavama sa svojim vrijednim savjetima i iskustvom.
Kada su pocela ratna zbivanja 1992 , njegovo srce nije moglo da gleda kako se razara njegov Mostar. Cesto je sa tugom stajao pored prozora i gledao kako padaju granate po njegovom Mostaru. Svaka granata je bila kao jedna strijela koja se zabola u njegovo veliko mostarsko srce. Nazalost, to srce nije moglo sve to da gleda i prestalo je da kuca 14.05.1992 god. u vrijeme razaranja njegovog Mostara. Otisao je kako je i zivio...skromno, tiho i neprimjetno.

Ljudi ne umiru kada im srce stane nego umiru kada se prestane pricati o njima.

Bilo je vrijedno napisati koju rijec o Zeni Hacklu , mostarcu i covjeku sa velikim srcem i neizmjernoj ljubavi prema Mostaru i glumi.
Bila mi je cast sto sam te poznavao Zeno Hackl. Neka ti je vjecni mir u tvojoj mostarskoj zemlji za koju si dao i srce i dusu.

P.S. Podatke i slike kao i odobrenje da mogu napisati ovaj tekst o Zeni Hacklu sam dobio od obitelji Hackl iz Mostara. Tekst je pregledan i odobren od obitelji Hackl.


Vas Ricina

 Napisala:

Edine Puzic ...Muntahta

MAHALA DONJA

Da se ne zaboravi...

Vracam se u u moju Donju mahalu...mahalu mog djetinjstva i moje mladosti...krenucu od Cekreka,tu nekada davno jos dok je ciro isao ,bijase rampa...moj daidza zeljeznicar bio...koliko mu samo tasa sa vecerom odnesoh...odmah do, bijase i stari Harem...premjestise sve tamo sahranjene
napravise magistralu...da rasterete mahalu od hiljada auta i autobusa koji dnevno njom prolazise vozeci radnike u "Soko"...koliko samo buke bijase , a meni nekako mirno nista ne premjecivah... navikoh se i sazivih sa tim...odmah do Harema zivjese moj dobri komsija Pavo,njegova supruga i jedina kcerka Milka...ostade mi u sjecanju tih i miran...sokak do njega stanovao Gospodin sudija
(tako ga svi zvasmo ime mu ne znam) i njegova supruga Roza...djece svoje nisu imali...a on se prolazeci mahalom svakom djetetu klanjao uz pozdrav dizanjem sesira sa glave..
Imadosmo mi u mahali i dvije zgdrade"Sokolove"...tu zivjese porodice...Jurovicki,Arap,Kazazic,
Resulovic,Hasanbegovic,Djukic...Batlak...
Sokak Orucluk...tako ga zvasmo...poznate familije u njemu zivjese...Orucevici,Kusturice,Zekici,
Popovci,Djelilovici,Curici,Kovacici,Sarici,Bajgorici,Salcini...tu u tom sokaku nam bijase glavno igraliste
limuna i narance...ni rodjena mati nas nebi po citav dan mogla pronaci...
Sjecam se i meni mile stare majke efendinice Orucuse...imala je svoj starinski baun...u njemu njena "blaga" i njene kcerke Tidze(rahm.) koja bi mi za svaki Bajram sasila prekrasnu haljinu...sa volanima obrubljenin sujtasom,a stara majka mi dala torbicu od crvene svile sasivenu i zlatnim koncem oheklanu da u nju stavljam Bajram-banku...vrijeme sa mene duboko urezano u sjecanje...
U glavi mi moje drage komsije Mackici...Hamidaga rahm. drzao trafiku na Ogradi...sve vijesti smo saznavali iz novina bas tu kupljenih...u istom sokaku stanovase komsija Stipe,njegova supruga Marica i sin jedinac Zeljko...komsinica Dada i njen jedini sin Dzemo...ispod njihove kuce bijase prodavnica mjesovite robe...godinama u njoj radio Dzemal Cisic rahm...ne znam zasto su ga zvali tabijasus...sjecam se samo da je uvijek bio namrgodjen...trcah u njegovu radnju da kupim one medenjake ...velike...marmeladu na kilo prodavanu...sjecam se brasna po radnji prosutog i ono se vagalo...a i mi zajedno sa njim...
Moj komsija Said Ramadanovic,crnogorac imade motor sa prikolicom...a mi djeca znali kada sa posla dolazi...pa na dno sokaka poredani svi jedno iza drugog da nas komsija provoza do vrh sokaka i nazad...tako dok svi ne bismo izredali...
Moje komsije Bostandzici...majka Duda i otac Salko izrodise tri sina...Ibru,Mahu i Hamu...postovah i voljeh kao rodjenu bracu...na zalost svi odose u vjecnost mladi...
Stari Adembeg u svojoj avliji imade murvu...a mi djeca svi povrh nje...Adembeg sa sipkom pa nas sve rastjeraj...murve propadose i mi zeljni ostadosmo...
Glavna nam plaza bijase na "Zabi"...na tom mjestu "Sinovi mahale" napravise igraliste...da mlade narastaje sklone sa ulice i uspjese...Hvala im... Sjecam se i Nase i Velikog...e, tu bi nas ...male ne plivace popeli i moradosmo skakati u Neretvu...duboku....modru i hladnu...ali znali smo da nas u vodi cekaju velika muska raja,da nas spase ako se dusiti pocnemo."Sinovi mahale" i na tom mjestu napravise spomen-obiljezje skakaonicu u znak sjecanja na tragicno preminulog Azera Djelilovica...ronioca...jedinog sina u majke Semse koja i dan danas tuguje i sudbu moli da je odvede njenom Azeru...posjetih je za vrijeme mog posljednjeg boravka u Mostaru... Moje prve komsije bijabu Katice...sinovi i kceri Omerage i Munte...Arif,Ridji,rahm.Refik,Semso
kceri Belkisa i Nisa...Odgojise Omeraga i Munta svoju djecu kako najbolje umijese...
Moj babo Hamid i majka Hasmeta...tako ih zvah a bijahu mi samo komsije...zvase ih njihovi sinovi a ja u jednom sokaku s njima odrastah i tada mislih da tako treba biti...do kraja zivota ostadose za mene babo i majka...
Duboko u sjecanju mi ostadose porodice Batlak,Gigic,Biscevic,Buljko...komsija Ivica...prezimena se ne sjecam...Karici... Kalajadzici,Peze,Skeje,Mehici,Sunje,Zmire,Zukanovici,Kazazi,Krese,Zagorcici
,
Vile ,Erdelji,Handzari,Bijavice,Spahici,Jakirovici,Bubici,Jelacici...i mnogi drugi ...neka mi oproste ako ih se ovog trena ne sjetih...
Vjerujem da je malo mostarske raje koja nisu poznavala mog komsiju Seju Muslibegovica...po zanatu poznatog dzeparosa novcanika...a imade samo tako divnu dusu i veliko srce...bijase mi drag...pocivao u miru
Udusi nosim i dragog komsiju Ahmu Kosica...starija raja...ali draga...
Sjetih se i stare komsinice Mevlide Orucuse...sa svojom scemlijom bi sjedila na haremu,pored spila kuda silazismo na Neretvu... svaku djevojcicu koja bi preletila cestu u kostimu,da se spusti prema Neretvi,nazvala bi naletnicom ,uz pitanje:"zna li ti mater kakva hodas"...tada bi bijase cudno ...sada nekako tuzno i sjetno...
Moja mahala...zvase je Mala Moskva,iznjedri borce i rodoljube kao sto bijahu Gojko i Zlatka Vukovic i jos njih stotinu koji pogibose u II Svjetskom ratu...ne smijem zaboraviti ni porodicu Mustovic koja u Donjoj mahali u vrijeme tog istog rata imade jedinu ilegalnu stampariju u svojoj kuci...
Mahala Donja iznjedri i postene siromahe,a bogami i doktore...dr.Vila...dr.Rifa Pavlovic...
dr.Dragnic...dr.Spahic...dr.bracu Sarice...
Izrodile su majke mahale i sinove koji dadose svoje u zivote u ovom proslom suludom ratu...
Nema vise Samira i Armina...nema Popaja...nema Alice...Ale...nema Hame Sunje...nema Emira Colica...nema mog skolskog druga Ahme Kusturice...mog komsije Pilavdzica...lijepe Adise ...jedice u majke..
nema mnogih znanih i neznanih...danas bi bili ocevi...majke...
 
Svaki put kad se vracam svom Gradu...odem svojoj mahali u pohode...dosta se toga promijenilo...stasale nove generacije...mladje...moja sjecanja ostaju zauvijek...ponijecu cu ih sa sobom kada krenem na vjecni pocinak.

Napisah sve ovo kao sto denani rece da se ne zaboravi...

DENI BEGHRAM

DA SE NE ZABORAVI……CARINA

CARINA

Ta pusta kaljava Carina
pod kisnim kapljima jeca
mi volimo nasu Carinu
jer mi smo njena djeca

Uvjek smo zajedno rasli
i krali zeleno voce
a onome kome je krivo
da vidimo sta on hoce

SAMOPOSLUGA

 i moje komsije oko nje

Zid samoposluge isaran nasim imenima … nacrtan gol krecom … tu smo penale izvodili … po zidu mali milion rupa,rupe smo busili da bi lakse eurokreme dodavali kad smo u “pohode” isli … sa te strane si se mogao lako popeti na magacin i na krov samoposluge … tu smo rutu koristili kada smo trebe,nase trebe komsince vizali, po noci, lezi na krov samoposluge i gledaj … Djeno doktor moze o ovome knjigu napisati, … s druge strane vrata od magacina … prvo su bila drvena vrata, poslije zeljezna … Caza poslovodja vazda nas ruzio sto tamo igramo lopte i oni sto poslije Cazima dosli (Fehim, Mile) i oni sa nama ratovali … tu je Cena Glavovic odusevljavao, rahmet ti dusi prijatelju
Jedan mali zidic i iza tog zidica trafostanica i jedan veliki bor. Tu smo znali logu napraviti od starih kartona : Aida Koluderka, Mila Klaric, Cadza, Avdo Kaljdzioc, Haris, Djeno, Naja, Hasan, starija raja …i mi mladji… pa se znalo i zasijeliti … koliko me puta majka tu nasla i njene poznate rijeci “Crko nisi sta ces tu” ….
Onda zid Ante Miletica : Cika Ante stari gospodin, po zanimanju krojac , strastveni lovac … imao je kerusu zvala se Bela, bojali smo se tog cuke … imao je i prekrasnu avliju i puno vocki u toj avliji… kad se samo sjetim sipaka iz njegove avlije … cika Ante nas nije nikad ruzio nismo se ni mi njemu zamjerili … Pokoj ti dusi cika Ante
Jedan mali sokak onda garaza Ahmeta Alicusica … dobar covjek i komsija … kad mi je otac umro (rahm. mu dusi) dosao je cika Ahmet na zalost … Hvala mu !!! Ahmet je radio u Cernici u gvozdjari … bio je i ostao ljudina … nikad nam nije pravio problem sto se lopte tice …
Garaza Hazirovica … zmenga moze vise o tome pisati … moj cika Mesak i njegova dobrota … njemu moram posvetiti jedan tekst … Meskova zena … samo takvi ljudi … o njima mogu pisati … i o Semiru i o njegovim golubovima i o Seji i o OFK Mostar …
Onda je bila jos jedna garaza … kazu da je bila u vlasnistvu Zvonica tamo sam slusao Anera Hazirovica kako lupa u one bubnjeve sto ih je kupio ja mislim od DjidJija Jankelica, za nekih 7-8 hiljada DM, u ono doba ... mozda sam i pogrjesio, ispravite me ali jedna stvar je sigurna: Kako se Aner hvalio sa tim bubnjevima … cuvao ih je ko malo vode na dlanu ….
Jedan prazan prostor, avlija sta li je … puna govana, tamo iza zid jedne stare kuce il I necija medja i sipci Halia Emrica …. Najbolji sipci u Mostaru …. Javi se meni moj cika Halil kad sam u Mostaru nije me zaboravio
Kuca u kojoj su stanovali Ruzica i Enver Drljevic … Teta Ruzica je sve znala … drzala nas je na oku … sve je snimala i naravno prenoslia nasim majkama … i dan danas mi majka kaze : Sjecas li se onog eurokrema sto si ga puhno u samoposluzi … Jesam, kriv sam, priznajem …ali kako znas ?? Ruzica mi sve ispricala … Mi vizali sa samoposluge a i nas same vizali … Tu je I Dragan Tesla Drljevic rastao
Ispod bio restoran Nacional vlasnik Salko Hadjajlic … dobri nas Salko … prava raja …znao je dobre pljeskavice napraviti, znao se i sa nama nasaliti … Salko rahmet ti dusi …
Na Balordinoj ulici … Kuca Minke Bakamovic Ribica …nedavno je umrla . Rahmet ti lijepoj dusi teta Minka … onda Derma Zagreb, prodavnica boja …
kuca Mustafe Ekmescic , fine uspomene…
kuca Mladena Savica Milicionera (pokoj ti dusi cika Mladene) … gdje li je Mili Savic … moja generacija … Samoposluga i moje komsije

A putnik namjernik moze niz donju Carinu prema Pauku … ili prema vrhu Carine … ili onim sokacima prem astanici ili Lacinoj .... Komsilika puno … o svakome po jedna prica .. odlazi nam komsiluk ... dolaze neka nova raja


Ja cu po neku besjedu ponekad da napisem o njima ... onako da se ne zaborave

CENA GLAVOVIC

Jedno Mostarsko ljeto... 45 stepen ako ne i vise....Asfalt przi (dovoljno je oci zatvoriti, u sjecanjima asfalt omirisati, ono nase sunce pogledati...celopek)
Vracam se sa pijeska ispod Carinskog... idem kuci ... gladan... negdje oko Selimove slasticarne sretnem tebe... ti me pitas: gdje ces, hajde sa mnom...
Onda mi ispricas za Renku Ledica, kako te ovaj pozvo da igrate lopte po pare. Dva protiv dva. On tvoja generacija, vazda se pricalo: ko je bolji on ili ti ....
Ja pristo, odmah.Trkom kuci, stare Borovo plave tene obuci i hajmo....
Jedno Mostarsko ljeto.... 45 stepeni... svi normalni ljudi negdje se sakrili ...a mi idemo da igramo lopte.
Toliko si volio tu loptu.

Renka suje sve po spisku i tebi i meni, udara onoga momka (???) sto je sa njim igro... Renka ne vjeruje da je izgubio.....
Jesi, jesi burazeru dvije izgubio, zaredom... pare nase, zafrkajes ga. On gotov poluditi...
On bi i da se bije. Mi se smijemo, nesto nam drago.
Jebo pare.
Mi pobijedili.
45 stepeni... mi prema nasoj Carini....

Toliko si volio tu loptu.

SVABICE

Bilo nam je trinaest, cetrnaest ... mozda i petnaest godina, ko ce ga vise znati ....
Svi putevi vodili su I vode ............
................ prema Pijesku, na Neretv, kakav Rim ....
idemo mi na nasu Neretvu ... svi putevi tamo vode ... tamo se bije bitka protiv celopeka


Spustili se dole na pijesak ... medju prvima,Samir i ja ... prvo hladjenje ...
“Prvo se pokvasi”,govori mi Deba … “Da te srce ne bi ufatilo” ... Od starijih naucili da uvijek prije nego sto udjes u Neretvu moras se uvijek malo pljusnuti ....
Nase se mjesto uvijek znalo, negdje na vrhu Pijeska ... ona lijepa, poplocana mjesta nisi smio ni pogledati a kamo li zauzeti … bila su rezervisan za stariju raju … Mehu Patka, Alicu.K., Dragana K. ... i druge

Oni su od jutros dole … tabire politiku i sport ... malo zugaju … pricaju o saransaku i maslinovom ulju … ma sve znaju (Boze sto mi je ovo poznato iz danasnjih dana...eto na koga smo se mi bacili)

Tako sjedimo Deba i ja … prodje i podne … celopek udara, Neretva nas brani …
Kaze Deba “Hladjenje …I mi se spustimo s vrha pijeska … Negdje na dnu pijeska izadjemo kad ono ... Duplo golo izronilo u po bijela dana ... Dvije Svabice obadvije u toplesu … Jebem ti sunce i celopek …
Stali obadvojica, zinuli ko pesevi … Neretva ne da nasim hormonima iz mozga … Neretva ko zmija hladna … hormoni bi da se igraju
Svabice i dalje leze … Mi gledamo … “Reci nesto bola” kazem Debi a on ni pet ni sest:”Jos jednom spustanje “ i jos jednom i jos jednom …To jednom pet puta bilo … lijepo se spustati

Znam da smo dan kasnije pricali o … znate vec o cemu …da su nas starija isto raja supala … nisi smio zensko pogledati odmah hladjenje …
Jos i ovo, otkrili smo i desnicu ruku … ma ja ... bilo nam je trinaest, cetrnaest ... mozda i petnaest godina, ko ce ga vise znati ...


Svabice su jos koji sahatak bile i otisle … a moja sjecanja na Debu nece nikad otici …

RANDES SA LOPTOM

To je bila utakmica … iza samoposluge … na nasoj Marakani …

Ono Mostarsko, ljetno popodne … raja se sprema u grad … ode raja na randese, izlaze .. a mi ko da nam je zivot u pitanju … LOPTE !!! Raja protiv raje !!! Balordina protiv Lacine !!! Gornja ulica protiv Donje ulice !!! Znam samo da smo igrali u slicice( ni sam vise ne znam koje ???) ali da smo obadvojica zavatrili: Ko je bolji ???

Ja Drazo Odak, Mate Odak , Braco Kandic … s Gornje ulice ..ma ko nije sve bio ...
s Donje ulice Cena , Nerko , Beli Golos, Darko Pekso … ne znam vise ko je sve igro …

Igralo se tri protiv tri i rezerve … i to od dva do cetiri … Zavatrilo se … krvimo se ko da go pobijedio je …ko da su znali ... i ona starija raja dodjose da gledaju … Djeno doktor , Enta Pintul naidje i Sejo Drljevic … ma ima raje … gledaju … uzivaju !!!!
Kad najednom jedna visoka lopta pred nasim golom …. Zapliva Cena kroz vazduh reko bi covjek poleti I napravi one makazice, skare kako hocete i zavali ga u raslje same … svi smo mi sanjali o takvom momentu, o takvom golu … dade ga Cena … sovo sam sve zivo …. i dobi Donja ulica …. Evo sto su nas dobili vec sto su nas starija raja poslije zajebavala …..

A Cena … Cena je usao u neku moju istoriju, istoriju mojih sjecanja ….
Dragi prijatelju .. .neka ti je rahmet lijepoj dusi … uvijek cemo mi imati nasu samoposlugu , “makazice” ... i nase uspomene !!!

COKA DENTILE

Dobio je kopacke ili od Mite Hadzica ili od (rahm.) Ahmeta Hadzica. Nista cudno … ali kopacke su bile istorijske, iz arhive …. Crne, poluvisoke, sa zeljeznim kramponima … Moram reci da su kramponi bili dugi: Cuvaj se ako protiv Coke igras.
Tako jednom mi iza samoposluge … baca se dobra partija kad eto ti Coke … sav sretan, trci … kopacke na nogama … mi svi stali i gledamo Braco , Deba, Cena Basic, Perica Karaula, Bruno Odak, ja …

“Dje ces u tome igrati ” … ta nije trava … tamo iza samoposluge malo asfalta, malo zemlje … pravi les !!!
Hoce Coka da igra i Bog … tako i bi …. Opet tri protiv tri
Coka nikad nije znao igrati a volio je loptu mogo si od njega raditi sta si htio … supati se sa njim, "vozati" ga … ne zna Coka igrati i to ti je ….

Lopta je u Debe negdje kod Salkinog magacina … Coka se zaletio … mi mislili nogu ce Debi otkinuti u onim kopackama …. kad mu Deba zamahnu , malo ga trznu … proleti Coka …
… i zaustavi se tek negdje kod Antine garaze ... Ma zaustavio bi se i on prije ali nije mogao … kopacke na nogama kramponi pa klizi, klizi do Antine garaze…. Nekih dvadesetak metara

Smijeh, odvaljivanje ... utakmica se prekinula i samo je jedan pobjednik .... Coka

Koliko se sjecam nije ih vise nikad obukao…..
a i dan danas kad se vidimo u Mostaru ... kaze mi: “E jeste bjezali da vam noge ne polomim” …..

Ko ne bi

MORSKA VODA

Okupljali smo se u MZ Carina …. Na vrhu Carine odmah pored Lire … imali smo svoje prostorije , omladina se druzila: raja iz Gornjeg i Donjeg Zalika, raja sa Carine , raja iz Pasijaka, Mehe Tase…. bilo nam je fino ….
Skupljali smo stari papir, boce … prodavali na otpad … od tih para smo organizovali tombole , isli i na Dedinje, jedan dan more … u ono doba ucimo, radimo, samoupravljamo … privredjivali … Bila su to lijepa vremena !!!!

Taj dan necu nikad zaboraviti … jedan dan mora u Gradcu … necu zaboraviti zahvaljuci Cokinim biserima …

Dobro smo se iskupali … bili i na nudistickoj … bilo nam fino … elem mora se i nazad krenuti … u onom starom Autprevozovom autobusu sto je saobra’o na relaciji Mostar-Buna-Hodbina okupili se mi, onako slani, umorni i gladni …. Bila je tu i Amela iz Pasijaka i Dzenana i Verica … Haso i Darko ... Nerko …. ali Coka i ja … Zajedno smo sjedili … iza Amele… Amela je citala ili gledala crtani roman o Komandantu Marku … Coka ko Coka kad je zensko u pitanju … odmah u napad i kaze Ameli: Jel de Amela da ta Beti (ko se sjeca djevojka Komandanta Marka) ima divne plave oci !!!!
Kad to rece mene uhvati smijeh da se svak ziv morao okrenuti prema nama.
- “Sta se smijes” pita Coka ?
- “Dje ces bola reci das ima plave oci pa zar ne vidis da je roman crnobijeli , samo korice u boji “…. Odgovorih mu !!!
Zavali me stocem u rame …I dan danas me boli … ali se i Coka poce smijati …

Negdje pred Mostarom raja ozednila … samo u Coke flasa vode …
-“Daj raji da pije” rekoh mu …. A on ni pet ni sest:
-“Bola je si li lud .. . Ovo ti je morska voda … ponio zeni da banja noge”

Svako ljeto sam kod Coke na kafi … ispricamo se … Sjetimo se tih nekih nasih dana …

Desnom stranom od samoposluge prema Carini

...... pisao sam o kuci Minke Bakamovic profesorice geografije, citav zivot provela je na Carini ...sin Haris je i danas tamo, njene kcerke Majdu i Gara ... Gara me ljetos prepoznala ... fino se i upitala sa mnom ...
jedino se pitam gdje je Minkin unuk Esmir, Majdin sin ... sjecam ga se ko dijete onako plava i balav kad je oko samoposluge trcao ....
u kuci Minkinoj bilo je i predstavnistvo Politike ... tu je radio rahm.Ismet Drljevic .... tu na ulazu u Politiku bio je i onaj mali zid o kome sam vec pisao ... tu je na tom zidu moje djetinstvo ostalo .... neka ga !!!!

Odmah pored kuce gospodje Minke bila je stara Hajonkina kuca ... u moje doba bila napustena, vrata zabravljena ...a nama ko djeci nista nije sveto ... ulazili smo mi unutra kad se ta-ta igralo ... nadjoh negdje na internetu da se ova kuca prodaje ...
u dvoristu je stanovao pokojni Dragan Kovacec sa svojom majkom ... dvoriste imalo dva ulaza pa si tako mogao i u Cupina sokak ali i Balordinu ulicu ... da se neprijatelj zavara kazu ko se ne sijeca nasega Dragana i njegovih prica ... prica o Legiji stranaca, o Neretvi, o kocki , o Citi i drugim damama ...volio sam Dragana, volio sam ga slusati onako ostrog, na prvu, bez dlake na jeziku ... poginuo od snajpera na vrhu Cupina sokaka ... Dragane neka ti je pokoj dusi nece te Carinska raja zaboraviti kao i ni druge ... nikad !!

Dalje prema Carini ... stara porodicna kuca Cupina ... sto mi je u sjecanju ostalo cista i uredna avlija onako starinska ... ko ne zna Faruka i Suada, karate u Mostaru ... stari Smajo
kuca Cisica, Ramiz nekad radio u Fejicevoj u Lovcu .... Ramiz igrao i za FK Postar
onda kuca Salke i Munte Buric rahmet im dusi .... stari cika Salko dobar zanatlija i majstor ... sve je znao ... njegovi sinovi Haran, Hasan i Nail su dio istorije Carine ... do njih je stanovao i jos uvijek stanuje Heba ..i dan danas je tamo ...l jetos me nije poznao ... ili jeste ??? Ko ce ga znati ljudi se mijenjaju .... stare i zaboravlaju

Velefarmacija je bila jedna duga zgrada gdje smo se ko djeca nekad sakrivali .... sad je tu Studio Hadzic...do nje kuca Ljube Gordica bila ... njegov sin Danko vrsnjak sa mojim burazerom ... Danko samo taki ... bavio se bildanjem .... kazu da je 20 jaja za dorucak jeo ...

Kuca Ismeta Cupine i Avde Lendre ... moj cika Ismet sjecam ga se iz nasih podstanarskih dana iz te kuce ... Ismeta i njegovog znata ...bio je moler, dobar moler , volio je hotel Neretvu i sportsku prognozu ...
vise njega stanovao je Avdo Lendra sa familijom ...i Sana ...najljepsa cura (za mene) na Carini ... imala je Carina i drugih lijepih cura ali Sana ..... ne trebaju se Carinske cure ljutiti na mene ..... za mene ce ostati uvijek najljepse !!!!

Kuca Keme Burica .....
pa kuca Faruka Slipicevica ..... rahmet mu dusi dobar covjek i dobar komsija .... sjecam se onih momenata iz rata kad je Faruk zracio nekim optimizmom, voljom za bolje sutra ... nije docekao ... ostace u mom srcu ...

I tako prema Carini .....i to desnom stranom od samoposluge ..... nace se tu i frizerski salon Sacira Masle , starog zanatlije , uvijek tacnog i na vrijeme ...necu nikad zaboraviti onu njegovu masinu, britvu i "nularicu" ...kako je ona masina cupala...
tu je i buregdzinica Sulejmani Fari ..... raja smo bili sa njegovim sinovima ... jedan od njih se zvao Samir ... i dan danas smo raja ...

Negdje na samom vrhu Selimova slasticarna i za nas djecu najljepsi sladoled, limunada, tulumbe i hurmasice o sampitama da ne govorim ... pored njega Beli Drljevic i Sanka .... moram Adnanu Belijevom sinu opet nesto za ribu kupiti .... zvao me, trazi....
Eno Bakija ..... skolski drug iz Seste osnovne ....


Boze sto vrijeme leti ...neka mi ne zamjere oni sto sam ih preskocio ...pisao sam samo o desnoj strani od samoposluge prema Carini ... pisacemo mi i o lijevoj strani ...jer Carina ne bi bila Carina ako se Drlejvici ili Kavazovici ne spomenu ... Hadzici i Mita Kocic.... i drugi !!!!!


.... sa vrha Carine

Starija Carinska raja zmenga, djemila, behar ... znaju vise, mnogo vise pa bujrum ...... ONAKO DA SE NE ZABORAVI !!!!!

Lijevom stranom od samoposluge prema Carini



Na cosi stara kuca u kjoj su stanovali Ruzica i Enver Drljevic, njihov sin Dragan ... zvali smo ga Tesla , sve je znao. Mi mislili da je puk'o a Tesla pametan inteligentan ... nema vise tete Ruzice,Envera i Tesle ...neka im je rahmet dusi ... ostali su dio Carine.
Ispod je Salko Hadzajlic drzao kafanu "Nacional" ... dobre plejskavice i dobre konobarice .....

Kuca Halila Emrica i njegove zene Danice ... dobre i fine komsije ... cika Halil je imao najbolje sipke,tamo iza kuce prema Drljevicima ....Cico sin mu uvijek se igrao lopte sa nama iza samoposluge ... ma uvijek je donosio loptu... ispod je stanovala Bosa .... san mnogih nas ... najvece grudi Balkana a i sire ...a mi djeca ko djeca vazda nesto dobaci ... njoj drago !!!! Jesmo cafirini bili !!!! Ali je nismo nikad ni uvrijedili .

Nekad je Avdo Lendra tu pored kuce Halila Emrica imao stolarsku radnju ...ko djeca stajali tamo,bilo nam interesantno kako se daske rezu i mirisali onu piljevinu sto su opet drugi nosili za plocice ili za potpale ....

Onda kuca Drljevica teta Zehra i cika Ismet , Sejo i Senka .... otisli su rahmet im dusi ...ko se ne sjeca Seje ni njegove ljubavi prema Velezu ...a Senke,Sejine sestre ...sjecam se ko djete kad je Asim Brkan sa njom asikovao tamo negdje u Cupina sokaku .... volio sam ih ... dio mene i moje Carine !!!
Prije nekoliko godina dok je teta Zehra bila ziva, cesto mi je govorila: "Kad tebe vidim vidim citavu Carinu .." a meni drago ... o cika Ismetu moze se puno napisati ... onako mal , radio u Politici, svako ljeto mogao si ga naci na Bunici ... tamo je provodio ljeta....

Kuca Koludera Omera i Nise ... i cetiri kcerke Sena,Mila, Aida i Larisa... cure Carinske, ljepota jedna ... i dan danas se vidim sa Senom i Aidom ...moram otici u salon da se malo ispricamo .... pitaju me za svu raju koja su vani ....
Tu je stanovala i familija Odak Zarko i Fila ... tri sina i kcerka .... Zara je umro Drazo isto pokoj im dusi ... Zdravka, Bruno i Mate su na desnoj obali ....Mnogo toga nas veze ...mladja raja moze pisati o Drazi ...
Firizerski salon od Sene i Aide ...ona mala prostorija ..vazda ugodno, covjek dodje da se obrije osisa ali i da se opusti ... Djeno Drljevic zvani Doktor neizbjezan u svemu ...jesam mu se ljetos nasmijao ...sve zna ... a vazda isiti ...ne mijenja se...

Kuca Kavazovica ... u tom malom sokaku stanovali su i jos stanuju Semsudin Cuka, Omer, Ahmo Kavazovic.... koliko Ahmo Kavazovic zna o nasoj mahali... kad on pocne pricati o Carini ...nema mu nobelovca ravna... i dan danas su tamo ...tamo ce i umrijeti ... tu negdje stanovao je i Pejdo..ne znam puno o njemu ....

Jedan velika kuca u kojoj je stanovao prof.Behmen Mehemd ... Mecu kako su ga zvali svako je znao .... onda koktara Mite Kocica ...ko njegove kokte nije probao ne zna sta je kokta...u tom sokaku pored kokatare zivi i nasa mos_tarka ... znate ona cura sto se angazovala i srcem i dusom oko Elme Boskailo...
Kuca Hadzica ...tri brata: Mita Ahmet i Dino ...Ahmeta nema vise ...stavio je zastavu sa ljiljanima zajedno sa Bracom Repkom na Razvitak ... Rahmet im dusi i njemu i Braci.... sa Mitom i Dinom se vidim svako ljeto ...

Hakija Beklija ...sta smo mu ja i Coka stranaca navukli za spavanje ... Majda, Milada Suada ... nase cure Carinske samo take
Dalje prema Carini jos par kuca ....Kovacevici Indir i Mita ...tamo negdje je stanovao i Tomo Milas ...njega necu nikad zaboraviti .. djete Carine ...najbolje je pjevao onu pjesmu o "tuznoj,kaljavoj Carini .....

Malo pomalo na vrhu Carine ...treba spomenuit i garazu Hilme Salcina ...rusevine stare djamije koja je srecom obnovljena....


Nisam sv espomenuo...namjerno ili nenamjerno ...nije ni vazno ... mozda jos poneko nesto napise ......ONAKO DA SE NE ZABORAVI !!!!!

U dvoristu kuce profesorice Minke Bakamovic bila je jedna musmula ...sad cete se upitati: Sta je musmula? .. kazu japansko voce slatko ko med ... odmah do nje bila prodvnica boja i lakova Derma Zagreb .... tu je radio jedan Zvonko ... dalje kuca i frizerski salon Mustafe Ekmescica ...divan covjek i jos bolji fizer ... Mustafa mi je jednom davno presao sa Skodom preko stopala desne noge ....mjesec dan nisam mogao na nogu stati ...rahmet mu dusi ...Dzenana kcerka mu negdje u Engleskoj .... Dzani sin ???

Dalje kuca Bude krojaca ..... prelijepa kuca ... cika Budo je jedan dobar covjek upitan i vazda fino obucen ...vidim ga na ljeto ...pozdravimo se .... do njega porodicna kuca rahm. Sacira Masle brijaca.... znam da me je moj stari rahmetli vodio kod Sacira da me sisa ... jednom me na celavo osiso, nisam mogao ostati u Sestoj osnovnoj kako su me zajebavali ....

Tu je i kuca Merdza ...sjecam se tih ljudi Josipa i Mire ... zajedno odrasli zivili u nekim nasim svjetovima kada smo nas pozorista pravili ...o cirkusima da i ne pisem ...ta bili smo djeca ...
Stara Ismeta stanovala je odmah do Merdza zajedno u kuci sa mojom strinom Masom i njenim kcerkama Senkom i Suadom ...
Opet jedna od onih Austrougarskih kuca .... na dva sprata ..tu je nekad i Djemo Hamzic znao navratiti ...vidjao sam ga ....
Tu negdje je i kuca Seje Muslibegovica ....poznatog doktora rahmet mu dusi ...sin Adis je krenuo njegovim stopama ... na onom prosirenju kafic LENON
dalje niz Carinu moram spomenuti nasega Muju Kahrimanovica , rahmet mu dusi ... sta jos o njemu napisati a da nije napisano ...njegove kcerke ...one lijepe Carinske cure ...Sanja, Amra i jos jedna ...ime sam joj zaboravio ....
Najbolje partija bilijara su bile u Mileta, tu se i okupljalo u ljetne dane ...

ides tako do dna Carine gdje je nekad RIZ bio a sada Sejo i Semir kafic drze ... ima treba hodati makar i u sjecanjima ...... ONAKO DA SE NE ZABORAVI

a jos ne spomenuh Mladena Savica ...ili kako ga zvase " Struja" ...bio milicioner ..poslije u Ruzi naplacivao garderobu ....
u toj avliji su rasli i Maja i Beci i Avdo Kalajdzic .... ne treba puno pistai o njima ...

Najljepsa koscela na Carini rasla je u avliji Trebovica ... nena Hase Trebovica ... lijepa avlija .... kaldrma

... sada gdje Demirovici imaju radnju i gdje je kuca Kojica .... bilo je igraliste ...tu sam sa Pericom Karaulom lopte igro ... pokoj mu dusi .... njegova majka Mara vazda nas je docekivala sa komadom hljeba ....

moj veliki jaran i skolski drug Adnan Vejzovic ... otac Hasan bio profesor ....

polako prema dnu Carine .... Slipicevici , Cerkezi, Cavari ..... Pauk Faruka Suljica rahmet mu dusi



Toliko uspomena na sve ove familije ... neke nisam spomenuo .... pa me stid ...




"Ta tuzna kaljava Carina , pod kisnim kapima jeca ...'' ko da cujem sada Tomu Milasa na Neretvi, kako pjeva .....
a Neretva tece ... ode dalje .... ko sto i nasi zivoti polako prolaze ... i odlaze !!!!

Bosanski lonac

Pijesak ..... dovoljno je reci ... i da ti neko kaze pokazi na karti svijeta odmah bi pronasao ...
a ja jedno ljeto necu nikada zaboraviti zahvaljuci Faruku ... Faruku Suljicu rahmet mu dusi ... necu zaboraviti ...jer je tog ljeta mirisao Pijesak ... mirisao na Bosanski lonac ....

Elem skupili se mi dole negjde oko 10 ujutro ... Deba, Braco, Dino, Jaso, Coka je negdje postu dijelio (i on ce doci ...)
starija raja Patak, Dragan Kovacec, Ale Kupusija , Sena Kaniza, Sejo Drljevic ... jos malo pa ce i Aida Koluderka , Mila Klaric niz one stepenice ... Boze ko da sam sada dole .. ...

Vatra se potpalila ... sve se pripremilo ... bilo je i krtole i luka i soli i bibera i mesa .... Bogu hvala vode koliko hoces i ... LONAC ...pravi ga Faruk onako po Bosanski ... sastavio Faruk lonac i poce ga kuhati u nekom velikom loncu ... krcka li se krcka ... Naravno komentari, moras ovako, moras onako a Faruk po svom i lonac se krcka ... i zamirisa Pijesak ...
Proslo podne, glad fata ... poredali se mi oko onog lonca, gledamo .... supaju nas starija raja ..."Sta je jebem vam m...., sta ste se skupili "
Kad je Lonac bio gotov ... kako su se raja najela ... naravno nisu i nas zaboravili ...

I dan danas kad mi zena kaze hocemo li lonac za rucak sjetim se Faruka, Neretve, Pijeska i raje ... Negdje duboko u meni volim tu raju jos uvijek ... znam da ih njihove familije cuvaju u fotoalbumima, sjecanjima ...ali su oni dio mojih uspomena ...

...KOJE OSTAJU U MENI ... OVDJE HOCU DA IH SA VAMA PODIJELIM ... ONAKO DA SE NE ZABORAVI !!!!!

Perici Karauli


Zivio je u onom sokaku gdje Demirovici imaju sada kucu ... izmedju kuce Hase Trebovica rahm nene i Kojica kuca ...
tu je bilo jedno igraliste od ""lesha"" ko staro Velezevo ... tu su se nekada bacale partije lopte ...
Sjetim se ovoga igralista sjetim se i Perice .... pokoj mu dusi. Tu smo ucili igrati lopte ... kasnije je dosla nasa "Marakana-Grbavica '' .... nasa samoposluga.

Perica je bio visok strkljast, momak, ljepuskast ...isticao se njegov orlovski nos ... isao je u 4 osnovnu ... Perica je bio raja ... nase druzenje bilo je, odmalena, veliko ... dijelili smo sve, skakali po Carini, supali nase komsije ... bilo je i onih djecijih svadja koje su znale prerasti u tucu, bilo je i suza ...
Onako zajedno rasli smo, raja iz Srednje ulice ... docekivali smo nasu mladost, zajedno ponekad i izlazili ... moje godine u Medecinskoj skoli, moji prvi sastanci i zaljubljivanja ....
Perica je bio dio moje mladosti ... a i ja njegove. Nasa prva ""seksualna"" iskustva ... neke nase revolucije ... Andza .... znaju mladja raja (hahahha) ... stvari koje nikad necu zaboraviti ... i kad ih se sjecam sjetim se i njega ... sjetim se Perice.

Kasnije se Perica ozenio i djecu je dobio ... Dodje i prokleti rat ...nije se libio, uzeo je pusku medju prvima .... nije se bojao ... jer Perica je bio takav.
Poginuo je ... otisao je moj drug iz djetinstva braneci svoju mahalu i svoj grad.

Kad god sam u Mostaru i prodjem Balordinom, stanem ondje kod Demirovica piljare ... i odjednom, ko na filmu, sve nestane i odjednom vidim ono nase staro igraliste od "lesha", vidim Pericu ... tu smo ucili lopte igrati.

Pocivaj u miru dragi prijatelju i neka ti je pokoj dusi

NERETVA

al jos pamtim sve ono sto sam ja ko djete uz neretvu dozivljavala , ono bjezanje iz dvorista kad starija raja krenu a tebi tvoji brane , pa ono potajno izvlacenje kupacih iz ormara, moljakanje starije raje da te povedu, pa dodjes kuci izgorio ko rak, jer koje noso kreme i maze na kupanje, pa ogladnis ko pasce pa haj ko ce kuci nego se uvali u divlje smokve inapij se neretve, a onda dodje ovaj belaj al i tad smo mi isli na neretvu, ponesu se gitare, neko pivu neko sok neko cigare neko grckalice pa sjedi na plocu pod silosima ili na brutku podno skakala, pa ti decki koji sviraju ,azru, corbu i ko zna sta jos ne postanu idoli, srce lupa jace pa se rode prve simpatije, zao mi je sto ove nove generacije nece nikad to dozivjeti, nece shvatiti kako je lijepo u zagrljaju drage osobe grijat se kad zastudi s veleza u sred zime na neretvi ,al tebi je toplo oko srca, sva vazna jer sam tu sprvim deckom, nikad nece znat kako je slatko lagat starcima da si u drugoj ulici ili iza pete osnovne , a ti s momkom maglu fatas na netervu, nikad nece osjetit uzbudjenje upadanja na bazen preko pjeska , pa svercanja u duplom busu onako iz zezanja, a ja i danas prodjem od bakine luke do silosa neretvom , gledam trazim makar jednu osobu koja je dosla na kupanje, al nema samo bjesna neretva se pjeni ljuta sto je ostavljena , zaboravljena i sama, jer nema nikoga da razbija njenu glatkocu da zamuti njenu vodu,niko na glavu da skoci s pickovca i govnare , nema niko da je obidje

FRONTA

Da in nema trebalo bi ih izmisliti ...

Nasa Mjesna Zajednica Carina, mi smo je zvali Fronta bila je smjestena na vrhu Carine ...s jedne strane gostiona LIRA, s druge strane Sevke Gakovica garaza ... tu je bila i jedna trafika u kojoj je radila pok. Mirka Zovke iz Gornjeg Zalika, zena Dragica ...
Nasa Fronta, koliko samo uspomena, koliko prica, koliko avantura, ljudskih sudbina ...tu se omladina okupljala ali i borci iz onoga rata ... nasa Fronta imala je najbolje ribare, najbolje politicke analiticare, najbolje fudbalske strucnjake, tu se o Velezu pricalo, o Kantarevcu ...
u nasoj Fronti se najbolje zugalo, ali i supalo .... u nasoj Fronti se obavezno tracalo ... haj prodji samo prema stanici a da ti se nesto ne "dobaci" kakav komentar ili malo zahakati, tus eokupljalo prije odlaska na Neretvu, moro si se "putpasiti" .... nasa Fronta bila je ogledalo sviju nas.
Udjes li u nasu Frontu doceka te lice ponekog penzionera, pred njim na stolu puna pepeljara opusaka, prazna dzezva i prljav fildzan, pola casa vode ... doceka te lice ponekog penzionera umornog od zivota, izgubljenog negdje u svojim mislima ... Kazes li mu Djesi ili merhaba, odmjeri te onako, nesto promrlji, ni on sam ne zna sta i ode dalje negdje sa svojim mislima ...
U Fronti se igrala tavla ...cule su se zare, sesbes, icibir, dusbes ... itd...itd, igrao se i sah, domina i remija ponekad ....
Na onim prljavim i od cigara dima zutim zidovima visile su slike nasih heroja iz onoga rata: Lace, Lobre, Mehe i drugih .... Bio je tu i jedan stari televizor .... i obavezno otprilikr 11-12 stolova, svako sto po cetiri stolice, dvene ... poderani stolnjaci.
Tu smo nekad znali tombole organizovati, prva nagrada tona cumura, tu je Dzenana ovacije dobivala .... imala je glas kao slavuj, tu su se akcije pravile, flase i stari papir prikupljale, prodavali, tu smo u nasoj Fronti, ucili, radili samoupravljali .... druzili se, prve ljubavi, prvi poljubci, Zalik protiv Carine lopta, opet ta lopta ... tu je Subnor zasjedao i partija i penzioneri ... i njihova vjecita borba za povecanje penzija. Valjalo ih je slusati ...

Nase Fronte vise nema ... srusena je do temelja ... zarasla je u travu ... nema ni LIRE ... sve je nestalo .... uspomene nisu ali i one polako blijede zato i ova besjeda o nasoj Fronti ... onako DA SE NE ZABORAVI.
Sigurno znam i smijem se i opkladiti ... nismo samo mi na Carini imali Frontu .... i drugi ih su je imali u Mostaru , svaka mahala ... ali ova nasa Fronta bila je nasa i samo nasa.

Da ih nema trebalo bi ih izmisliti.

DRAGAN KOVACEC

I dana danas se pitam sta je njegovo prezime bilo:Kovacec ili Kovacic ....

u svakom slucaju bio je jedan od starije raje kojeg smo postovali .... Uzivali smo u njegovim pricama.... volio je Pijesak, Neretvu, volio je Tita ... znao je u Liru sjesti, cuvati Citu i druge dame, volio je Veleza, volio je Carinu, nije mu ni kocka bila mrska ... voli je munte igrati.
Pricalo se za njega da je bio u Legiji stranaca ... cuo sam ga, ja sam ga cuo kako jednom prica o Legiji i legionarima ... pricao je da je jednom za vrijeme treninga u Legiji stranaca morao sa jos dvojicom prezivjeti na nekom ostrvu i da se na kraju samo jedan morao vratiti ... ON se vratio ... Sta je sa onom drugom dvojicom bilo ??? Ko zna ??? Mozda izmisljena njegova prica, ... mi smo uzivali u tim pricama.

Znao je i belaj napraviti ... jednom su ga uhapsili u Liri i odveli u Stanicu milicije na Zeljeznickoj Stanici ... Dragan im je tada rekao: Ne tucite me i ne stavljate mi lisice ... bit ce belaja !!! Pogrijeslil su i stavili mu lisice, a greske njihove ... letilo se tada kroz prozore ...i poslije,poslije se pricalo danima.
Bio je pojam ... gledali smo u njega sa divljenjem .... nije se libio da kaze sta misli, nije se libio da osuje i drzavu i vlast ... o Titi nisi smio pred njim lose pricati.
Dragan je bio Carinska raja ... stanovao je pored one stare Hajonkine kuce sa svojm starom majkom ... majka mu je fina bila zena, znala se uvijek fino javiti.
Dodje i onaj prokleti rat ... poginu nas Dragan od snajpera ... kazu iz Pasijaka.
Vece prije nego sto ce poginuti prosao je ulicom, Krndelja ulicom, kasno navece, derao se duboko se derao i sovao svima majku sta uradise i od njegove mahale i njegovog grada ... molio je Tita da ustane da ih sve na Goli otok vodi ... takav je Dragan bio.

Volio sam Dragana ... znao me je "zazilati", i u koljeno sakom udariti, znao me je dobro i naruziti, ali i savjet dati ... volio sam sjediti sa Draganom dole u Mile preko puta Pauka,popiti po kafu i cuti poneku pricu .... uzivao sam u njegovim pricama.

Neka ti je pokoj dusi Dragane i neka ti je laka mostarska zemlja !!!

CITA, ANA KETIKA, STEFICA ....

Cita, Ana Ketika, Stefica ... zapamtio sam im samo imena ... sad mi pade na pamet da u stvari nisam nikad ni znao njihova prezimena, ni odakle su .... zavijeni nekim svojim tajnama ???
Bavile su se najstarijim zanatom na svijetu ... za svakog umjetnika bile bi dokone gospodje, oni malo moderniji bi ih zvali prostitutkama... obican narod nazivao ih je kurvama ... a mi djeca sa Carine zvali smo ih jednostavno teta Stefka, teta Ana, Cita ... okupljali su se u Liri ... poznatoj kafani na vrhu Carine ... okupljali su se ne bi li tamo isarmirali kakvog putnika namjernika ... i zaradili koji dinar za zivot ...a zivot ko zivot, poigrao se sa njima i onako bio surov za neke od ovih zena ... znao sam neke od njih ponekad vidjeti totalno oduzete, pijane ... usamljene i napustene, napustene od sviju, odbacene ineprihvacene ....
Cita je bila najljepsa od njih ... duga crna kosa, hodala je pravo, ko neki foto-model, hodala je pravo kao da je htjela da kaze: imam i ja svoj ponos ... svi su je znali na Carini ... ma i u Mostaru ...
Boze kad se samo sjetim koliko nam je puta cigara dala ... mi onako klinci beza para, nije se imalo, nemas ni za cigara ( doslovice) .
A tek teta Stefa, najstarija od svih ... neke od nas je gotivila pa nas je zato vazda pitala da li nam para treba ... mozes zamisliti !!! Dao sam joj bio jednom nekakvu kapu ... Bilo joj toliko drago da je pocela plakati ...

Jednog dana odluci Opstina Mostar da se malo sredi Zeljeznicka stanica a i oko Stanice ... tako dodje i Lira na red , pa su se nase dame preselile u Penzionera u srednjoj (Balordinoj) ...to vam je onaj prostor pored Pauka ili preko puta Riza ... poslije bio kafic Black Label ... tu su se okupljale i cekale musterije ... ubijala se dosada u picu i cigarama, znale su se i posvadjati izmedju sebe, pa cak i pobiti ...
... mi smo se znali supati sa njima ... ako kazem da se nisu ljutile, necete mi vjerovati ... ponekad nam "spomenu" nekoga od familije i to je bilo sve ...

Ako bi me slucajno neko upitao pa gdje su sad ostao bi bez odgovora ... nekih vise medju nama nema, nestale su kao sto je mnogo stosta nestalo ... nema vise ni Lire, nema vise ni nasih "dama".
Zasto i o njima pisati, sta su to one zasluzile .... jednostavno bile su dio nase sredine, dio Carine ....
.....ovaj tekst je samo jedno malo podsjecanje na njih, onako ....DA SE NE ZABORAVI !!!

CUKOVAC

odmah pored stanice preko puta Energoinvestove benzinske pumpe ... lezao je Cukovac ... odakle mu to ime i ko ga je tako nazvao, nemam pojma ... znam da se neko sjetio i postavio golove ... drvene golove.
Tu se igralo na velike .... lesh ... pokoji kamen zivac ... ako padnes najebo si ko Zuti ... staro Velezovo nije bilo nista u poredjenju sa Cukovcem ... tu su se znali kamioni parkirati ... i za gornjeg gola prema kuci Cipra bacalo se smece ... svasta si tu mogao naci ... tu negdje znao je ljetovati i nas rom Shera sa svojom familijom ... koliko smo puta sa njim popili kafu, rucali ... Shera je dobar bio, ko zna je li i ziv ??? ... imao je sestru, barem je pricao da mu je bila sestra ... vazda oko nje hejbet djece.
Cukovac je bio kao neki fudbalski raj ... ne samo starija raja sa Carine su tu igrala lopte, igrala su raja iz Pasijaka i Donjeg Zalika, raja iz Gornjeg Zalika ... tu je Kelecija odusevljavao, Adis Mahmutovic igrao se sa drugima ... kasnije Lokomotivina djeca.
Igralo se do kasno navecer ... molili smo Boga da se svjetla na Zeljeznickoj upale sto prije, da se vidi ... igrala se lopta do kasno navecer, pod semaforima.
Tu sam se prvi put pobio sa svojim drugom i prijateljem Samirom -Debom , rahmet mu dusi ... cudna je to tuca bila ... plakali smo obojica ...
Cukovac je znao za sve nase tajne ... Cukovac ih je i cuvao ... Znao je Senad Micijevic-Fistik, sa nama poigrati ... Senad je znao pricati o teologiji, nauci ... voljeli smo ga slusati ... Sejo Basic, Braco Rozic, moj brat Mevla ... igrala se dobra lopta ... bili smo bolji od njih.

I danas kad prodjem pored Cukovca pogledam prema njemu .... napravljen je neki tunel ... i dalje se parkiraju kamioni ...
... a mi .... mi smo negdje drugdje.
Cuju se neki glasovi ... ko zna mozda su to nasi glasovi ostali negdje u onim simsirima, u onom leshu, da nas podsjete DA SE NE CUKOVAC ZABORAVI !!!

MALA RAJA"

Mi smo ih zvali mala raja ... kao sto su nekad i nas zvali ... kao sto i oni sada nekoga zovu. Tako to ide... zakoni prirode ... i raje.
Ruso, Fifa, Sasa, Pipun, ima ih jos par, imena sam im zaboravio, ko ovu besjedu bude procitao prepoznat ce se u samom tekstu.
I oni su voljeli igrati lopte, prvo izmedju sebe, naravno iza nase samoposluge, poslije protiv druge raje, a i protiv nas.
Znalo se iza Stare Gimanzije bacati po lovu, ja vazda mislio: Sta ce oni, ta jos su mali .... Jebem im .... , eh kad se sjetim dobro su nas uzimali.
Igralo se u pare, od dva do cetiri. Nasa ekipa Nerko, Drako Braco, Mirso, ponekad Pedja, Gala, ja ... ma ko ce nas dobiti. Mi mislili da smo najbolji na svijetu, prevario sam se ...
Mala raja, znali su lopte igrati, znali su dobro lopte igrati ....
Ruso,zgodan ljepuskast,graciozan hod i trcanje,znao je loptu provaljati, vazda nesto neocekivano od njega, dobar igrac, koliko puta sam mu samo Ilonku spomenuo. Zna Ruso da nisam ozbiljno mislio ... ta lopta se igrala.
Sale, eno ga na Carini, vazda kladionice u glavi, znao je loptu provaljati lijevom nogom, igrao je dobro ... rekao bi covjek da se plasi a nije, blefo je, njegova lijeva opasana noga, Pipun dosadan ko stjenica, mal, sitan korak, kad te se taj dopoveze, ne pusta te, i trci li trci .... znali su igrati lopte.
Iza stare Gimnazije bacala se jedna od tih poznatih partija. Ne smijem reci da je li bila 90 godina, bilo je davno, znam da sam tada shvatio da "mala raja" nisu vise "mala" natjerali su nas da ih pocnemo respektovati, zaradili su to sami ... naravno ne samo respekt vec i pare.
Sto bi mi nasim mahalskim jezikom rekli: Jamljali su nas i sakom i kapom ..... Dobro su igrali !!!
Tjesi me jedna stvar a to sam i Rusi reko prije nekoliko dana: Ako nista zahvali mi se. Na randese nisi isao bez para.

A danas su tate.
Gledam Saletovu djecu ljetos na Carini, na FB nadjoh i Fifinu ljepoticu, Ruso tata, Pipun u biznisu sa parfemima, Boze dragi prodjose, ma sta prodjose proletise godine ...
moja "mala raja" ima svoju malu raju.
Nek su ziva i zdrava.

SALKO REPAK BRACO

Rodio se u februaru 63 ... vazda mi je govorio iz supanja mladja raja, a bio je stariji od mene samo par dana ... zivio je sa majkom Jelom i sestrom Zlatom .... zavrsio je 4 osnovnu, poslije EMSC, razumio se u elektriku .

Braco Repak ... moj Braco.
Zajedno smo odrasli, tamo iza hotela Energoinvest: on Cole, Cena, Mate , Deba, ja ...zajedno smo se igrali i sanjali neke nase snove ... djecije snove . Skakali smo i po Stolcu i po Fortici, isli i do Gostine sume, bojali smo se Pere starog domara iz Higijenskog doma, svaka basta nas je poznavala, tamo su najljepsi sipci, sutra cemo u tresnje, jele su se kuke iza Hotela, o koliko se samo krompira isprzilo onako sa korom, najsladje su bile izgorene, ... na Pijesku se kupalo ... nasa neka vremena.
Braco je meni licio na Majka Tajsona.
Mal, skoro bez vrata, imao je kratku kosu i prcast nos, nabijen, sav od misica ... bio je brz. Nije pusio, gledao je sta jede i ako jede, pazio je na neke stvari ... rekao bih perfekcionista. Znali smo se i posvadjati, nije dao preda se, ne znam nekako je odskakao ... Braco je uvijek bio za raju. Moze Cena Basic potvrditi a i Sacir buregdzija iz Balordine ... ma svi mi mozemo potvrditi.
Braco se nije htio dokazivati. Braco je bio za raju jer je i sam bio raja. Bio je skroman. Njegova vrlina. Nije pretjeravao.
Nije se bojao, imao je srce ko Hum, sto bi mi rekli, isao je uvijek prvi ...
O njemu se danas pjesme pjevaju .... Ponosim se sto sam ga poznavao i Braco ce uvijek zauzimati posebno mjesto u mojim sjecanjima, u mom srcu

Braco, rahmet ti dusi !!!!!

HEROJU TESLI ( DRLJEVIĆ DRAGANU)

Tužno struna na gitari jeca
o, Carino gdje su tvoja djeca
ne mirišu beharom sokaci
ne pjevaju veseli Mostarci.

Viti jablan polomijo grane
nema Tesle voljeni jarane
na Musali uvenule ruže
Mostarska ti zemlja laka druže.

Tuga, tuga srce svila
Dragana nam žale raja mila
otišo je jaro pravi
to je heroj koga Mostar slavi.

Devetnaest je napunio ljeta
al veteran on je jaro bio
sve je prošo svudgdje bio

 MOJ MOSTAR

MOJA MAHALA 

pise: BELI

Haj kad neche Dida, Taxi, i josh poneko da se sjeti.....moram ja(sve po mojim ledjima)...
Tu se sve vrti, tu vaskoliki Mostar hodi, a i siri dunjaluk.....
Sjecam se dok smo kao veoma mali(4-5) tek bilo morali skidat naljepnice sa auta, autobusa
koji su bili parkirani ispred Muzicke.... za starije: pok. Acka, brata mu Gorana, Eju, Nedju, Senu, Miru, Shefku, rah. Naku, i ostale koji su se vrzmali oko "vale", pa uvaljivanja preko"Bara" u hotel Neretvu da bi se odsviralo na jednom od instrumenata koji su tu cekali narednu noc u "Crvenom"...
Odmah preko puta bio je park u kome nas je Saja gonjala...a sve zbog ribica u bazenu pa kad iznemogne trceci za nama onda zvizne sinu Enci koji je taxirao, a onda on skupi Mutu, Periku, Hamicu i ostalepa za nama...i kad nas ufate u "Muje na sladoled" i nezaobilazna Cvoka na izlasku....
Malo nam to bilo pa se uvaljivanje prosirilo na Poshtu koja je imala garaze na vrhu Hadzajlica sokaka, a tu opet par dezurnih za gonju i udaranje klepmi, shopanja, cvokanja i ostalih vaspitnih mjera...Ahma, Said, Smail, Soche i ostali stanari...
sjecam se da su uz sami zid od Poshtanskih garaza bili plakati za kino, a koji ce kasnije preseliti nize Mujine slasticarne, tacnije kod Kruzevica ....
pa smo tu pratili svako novo mjenjanje plakata, skupljajuci plakate koje su nam Ljubo, Dzemo, Emir, Lula - Japin stari davali pod uslovom da ne razbijamo u medjuvremenu....
Dodje i prvi fudbal krajem shezdesetih pa padoshe stakla ko pokoshena a krivicu svalismo na jednog Kotlicu koji se tu pojavio sa Zgona(btw. istoimena familija i sad ima kucu u tom sokaku)...a iz cije se avlije vidi i nasha plaza dole na Neretvi....
to je posebno poglavlje jer tu se "u kazanu" naucili prvi koraci plivanja pod budnim okom rah. Nusreta, Hamde, Hase, i ostale starije garde shto iz nasheg, shto iz Duvnjakovog sokaka....kasnije se to proshirilo na liman, pa "niz Devu", s'Misha... a prvo preplivavanje cu pamtiti do kraja zivota jer me poslije istog Zara iz Banje pokupio za plivacki klub, u kojem cu provest jako dugo...

Stadoh kod garaza i poshte, a koje su se kasnije srushile i napravljeno parkiralishte, koje smo mi zauzeli igrajuci na male....shto se jope prepravilo poslije zadnjeg rata i napravljena nekakva zgradurina pa se vishe ne vidi ni Stolac ni Fortica, a bogami ni Razvitak.....
Bilo je tu svega i svacega, izmedju ostalog :Stari Huso koji se non-stop oglashavao sa:
Vaga Ace, jeftino....
Bila je prodavnica obuce, odmah iza Humine kuce(jedan od doktora), pa cuvena prodavnica"Napredak"odmah do Duvnjakova sokaka(prve kupace tu su kupljene) kao i mornarske majice koje su tih godina bile u modi....
O staroj Mujinoj slasticarni ne treba ni pricat jer je ona prica za sebe, a rah. Mujo kao i njegov otac prije njega iz dana u dan je devrio sa "hairlijama"kao i oni sa njim....
Sve se to zavrshavalo, obicno uz, psovke koje su samo njemu i nama bile znane da bi se sa svakim novim danom ishlo isponove ili kao da nishta nije bilo....
Posto mi je otac bio prijatelj s'njim nije se moglo preko granice koju su postavili, ili ako bi kojim slucajem i preshao samo je bilo dovoljno da mi vikne "Vidicu ti ja Babu"automatski sracka u gace ili bjezi koliko te noge nose.....
Kasnije se taj odnos popravio, cak smo mu i pomagali oko nove radnje, pa smo zauzvrat imali i specijalni tretman kod njega....Rahmet mu dushi ali smo dosta toga prevalili zajedno, mi nashe djetinjstvo i mladost, a on srednje i penzijske dane....   
Prava radnja se pocela odvijat negdje kad smo bili na izlasku iz osnovne i polaska u srednju...
Prve ljubavi, prve simaptije....prve zabave....
U banju se i dalje redovno ishlo na vizanje Nise koja je svojom pojavom obarala nas "zutokljunce" s'nogu, a Daidja bi dalje gonjo kome ce osushiti kosu (sjeo bi mushke u krilo, a curice bi morale cuciti)....     
Bash nekako u isti momenat pocheshe se otvarati i kafichi :Gem, Pauk, Kafeterija koja se izgradila na rupi u kojoj je 4-5 godina zaredom igrao "Sandokan" ili gonanje po gumama...
moralo se stati na nogu onome kojeg gonjash....
Tu u istoj toj rupi dolazila su raja ispod nebodera, raja ispred kina, Brankovca, Mazoljica, Carine, sa Tepe, pa je mahala prerasla svoje granice i maltene da je svak svakoga znao 
od Stanice do Starog Mosta, pa cak ni Mahala i Luka nisu nam bili strani...jer se ishlo u Trtka redovno kao i u Hadze kad te stari poshalje, ili Safa Dizdar za svoju majku(rah. joj dushi) po Dzigericu....pa se uvali kod luckog na autobus, a Dragan Zovko, Mita hujdur, Hama Buljubashic i josh poneki kondukter progledaju kroz prste....
sve je teklo nepisanim pravilom, a sve tako harmonicno i prosto....poshtivali su se stariji, slushale komshije, a rjetke bitke su se obicno zavrshavale tako da te tvoja majka navishe izlema bio kriv ili ne....
Jelo se gdje stignemo, i nije nam bilo strano pitat kad si gladan...sve isto ko da je i moja majka, svaka maze, ako ne isto nije manje, svaka leti da nam ugodi, shto vocem, shto bankom za sladoled, shto hljebom namazanim maslom so i biber ili crvena paprika...
pa kad nas izredaju ponovo se hljeb kuha....i samo blagi osmjeh prema nama, uz komentar:
Prije bi vas shkolala i oblacila nego hranila.... 

Prodje nekoliko godina i pocese se momciti ovi iz istoimenog sokaka...
Ma sta cu vam pricat bilo je tu cura "odsvakle"(jeli i ovo starinski)...
Neretva - ljeto - koke...
Dosle dvije strankinje i sishle da se malo rashlade(preko puta nase plaze)...i trojka odmah speedo na drugu stranu da se uvaljuje curama i zapocinje konverzacija:
haloooo
haj odgovara jedna od njih...
na izvornom engleskom(svime mashesh samo nema rjeci iz tebe) objasnjavamo da smo lokalni, nemre Neretva tec brez nas itd., itd.,
na to one govore svoja imena, a mi pojedinacno:
Beli - wite ko krec prim. prev.
Ufo - NLO iznad Mostara
Tomo - Tom plus o
cure se raskidaju od smjeha a Ufo prelazi u napad da se mjenja za lancic...
U cure tozla, a u njega nesto malo jace od kanafe..
Hos se corat za lancic pita.... domaca roba - kvalitetno...
ja upadam u vodu (od silnog smjeha), Tom plus o za mnom, a trgovac osta ko posran jer ova samo sto mu oci ne vadi...

 Podsvijest      

Pisao; RICINA                

IZMEDJU DEVET I DESET

Napisao SMAIL SPAGO

MEMORIJA