CVIJETNA AVLIJAGLASILO ISELJENOG MOSTARA
(CIDOM-Centar za Informaciju I Dokumentaciju Mostar)
OVE STRANICE JE ISPISALA RAJA MOSTARSKIH FORUMA http://www.moforaja.com/index.php?sid= http://www.mostarskaraja.com/forum/index.php?page=Index POSEBNA ZAHVALA TIBORU VRANCICU ZA NJEGOV TRUD Odabir, od 300 fotografija na 160 stranica, Tibor Vrančić želi predstaviti u knjizi, pod malo neouobičajenim nazivom „Mostar, krhotine prošlosti“. Radi se sigurno o knjizi, djelu, koje je jedinstveno u dosadašnjoj istoriji grada Mostara, a ponudiće nam sigurno jedan pregled i sliku Mostara, koji će svaki Mostarac, ma gdje bio, poželjeti imati kod sebe. Dugogodišnji trud i rad Tibor Vrančić želi pokloniti, kako Mostarcima, tako i gradu Mostaru. Rad na ovome sveobuhvatnom djelu je pri kraju i svi smo nestrpljivi da ga što prije ugledamo i prelistamo.
RUKE TVOJE I MOJE
Ruke su dvije molitve sto istu svoje nebo To su dvije prijetne sto traze svoga boga One su dva druga sto cesto idu u raskorak Ruke su dva duga pitanja koja Nemaju kome da se Povjere Ruke bez ruku su siromasi ubogi Prebacimo ruke s dvije suprotne obale Njihova sjena u ogledalu voda bice Virovima radost Prebacimo dlanove prebacimo prste prebacimo jagodice Za most cvrsci od stakla od cementa od celika Neka preko njega prelaze Baz ikakve carine Dragocjenosti Daha Pogleda Poljubaca I onih krhkih rijeci koje se Mogu reci Sapatom Samo Mak Dizdar
DUSA
Ja vidim kad na te, topla i bijela, Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada... I šum svaki čujem tvoga odijela, Na dušeke meke kada kloneš mlada. Kao sjenka tvoja svake te minute Moja duša prati i uza te dršće. I ljubice svoje, čežnjama osute, Prosipa na tvoju stazu i raskršće. U baštama tvojim ono rosa nije - To su suze sreće što ih ona lije, Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju. U kandilu tvome kada žižak cepti, Znaj, to duša moja prislužena trepti, I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju. Aleksa Santic
Ulazis u pesmu kao u vrt
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt slazes reci,pomeras mlado drvece u nekakav red razumljiv tvom oku tako nehajno kao sto u san moj ulazis kao u svoj vrt gde te svaka travka s radoscu docekuje i sunce ti na rame silazi, i korak ti je lak i necujan, kao da si i sama od sna satkana, iz noci u noc tako sa morem snagu premeravas,umirujes ga recima i u poslusnu pticu pretvaras. Ulazis u pesmu kao u svoj dom gde je sve oblikovano tvojom rukom, koja i mojom rukom uzaludne reci ispisuje koje bi da me od tebe odbrane. PERO ZUBAC
IGRACKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije za let si, dušo, stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. Tin Ujević
Vratimo stare vrijdnosti našem gradu I sebi ljudsko dostojanstvo,BUDIMO RAJA I KOMŠIJE
Herman Hesse
BITI SREĆAN U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti srećan. Samo smo zato na svetu, a sa svim dužnostima, svim moralom i svim zapovijedima retko činimo jedno drugoga srećnim, jer i sebe time ne činimo srećnima. Ako čovek može biti dobar, može to samo onda kada je srećan, kada u sebi ima sklada, dakle kada voli. To je bilo učenje, jedino učenje na svetu. To je rekao Isus, To je rekao Buda, To je rekao Hegel. Za svakoga je na ovome svetu jedino važno njegovo vlastito najunutarnjije, njegova duša, njegova sposobnost da voli. Ako je ona u redu, onda je svejedno jede li se proso ili kolači, nose li se dragulji ili rite; onda svet zvuči zajedno s dušom, onda je dobro.
JESEN JE
Prosla je ljubav, stisale se strasti, ALEKSA
ZA TEBE LJUBAVI MOJA zak prever |
MOSTARKO....MOSTARAC, U OVOJ AVLIJI JE SVE ZBOG ČEGA SI SRETAN SVE NA ŠTO SI PONOSAN U OVOJ AVLIJI SI I TI U HLADU...NA SEĆIJI...SA NAJDRAŽIM..KAFENIŠEŠ OVDJE SI UZ RAJU........U NAJDRAŽEM TI MOSTARU
MOSTAR je bio multikulturan prije Evrope Mi smo odavno živili kako bi oni željeli živiti Mi smo smo živili ZAJEDNO, a ne jedni pored drugih
Pesma zeni STALNA RUBRIKA MOSTAR - VJECNI GRAD nastavlja se.... *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je uvod iz jos neobjavljene knjige “Mostar - vjecni grad”, ciji je autor Ensvid Hadzajlic. Ima na svijetu mnogo gradova koji su po necemu cuveni. Savremeni turisti, ti neumorni tragaci i poklonici prirodnih ljepota i kulturno-istorijskih znamenitosti otiskuju se svake godine sve dalje u svijet da bi nasli ono cega nema u ostalim gradovima, da bi otkrili ljepote i sacuvali ih u uspomeni. Mostar je jedan od takvih gradova: po mnogo cemu jedinstven i neponovljiv. U njegovoj se arhitekturi mozda vise nego drugdje sustizu orijentalni i zapadnjacki uticaji, a u novije vrijeme i moderna arhitektura. Posebno obiljezje daje mu Stari most preko Neretve i Partizansko spomen-groblje. Kao sto Pariz ne bi bio Pariz bez Sene, Lenjingrad bez Neve ili Bec bez Dunava, tako i Mostar ne bi bio ono sto jest kad ne bi imao Neretve. Ona dolazi sa sjevera u grad, razdvaja ga izdasnom modrinom i spaja mostovima. Neretva je planinska rijeka, koja ima jedan od najljepsih kanjona, pa ima mjesta gdje se obalama visokim 1000 i vise metara usjekla izmedju dvije planine: uska, duboka, bistra i raskosne boje - od svjetlozelene do tamnoplave. urednik Tibor Vrancic
NAJLJEPSE FOTOGRAFIJE MOSTARA NA OVIM STRANICAMA NAPRAVIO JE SANJIN FAJIC Ne trebam ih potpisivati sam(a) ces ih prepoznati
Cekanje Cekam u senci jedog strog duda Da mesec zadje I, skrivena tamom, Po uskoj stazi sto kroz noc krivuda, Da sidjes k meni ceznjivom I samom. Cekam, a lenjo prolaze minuti, I sati biju na tornju daleko. Vec zora svice, blede mlecni puti, A ja jos cekam, - I vecno bih cek'o! O, sta je to sto mene veze sada Za jedan put, za jedan oblik tela, I sto mi dusa zatreperi cela, I sva nemocna izdise I pada, Kad me se takne jedna ruka bela! I sav zasenjen pred cudesnim sjajem Lepote tvoje, slab, bez jednog daha, Kao da svakog casa zivot dajem, Prilazim tebi pun poboznog straha, Posrcem, klecam, dokle me privlace, Ko provalija tamna I duboka, I dok se strasnim prelivima mrace, Tvoja dva crna neumitna oka... Milan Rakic
POEZIJA
|
|
NERETVA nije zid, ona je vena iz tvog srca,ti si je preplivao,preronio,sa njene peċine skoċio,premostio je ali ti je ne možes pregaziti I pogaziti jer ONA JE VJEČNA Naša vjera I nacija nije jedino što nas čini čovjekom
Poštujmo nasu starine,naše nasljeđe I gradimo buduċnost na svijetlim tradicijama naše povjesti
Stavimo naša STRADANJA ne na prvo vec na pravo mjesto i IDEMO DALJE Ne budimo žrtve sopstvenog sažaljenja
Naše razlike su naša snaga MOSTAR je grad individualaca i poštujmo to STRANICE UREDIO Zdenko Boskovic ,Gizenga 57 na mofo i Gretenburg na mostarskoj SVI KOJI ZELE MOGU ME KONTAKTIRATI NA SVE PRIMJEDBE,SUGESTIJE i PRIJEDLOZI O SADRZAJU FORMI PREZENTACIJI PROMOCIJI IZDAVASTVU FINANCIJAMA, ORGANIZACIJI ITD.....DOBRO DOSLE |