CVJETNA AVLIJA

 

LINIJA NEBA STO VREMENU SE NEDA

Otvaram ovu temu s namjerom da pokažem neke predjele Mostara iz prošlosti i kako izgledaju oni izgledaju danas sa iste pozicije snimanja. Po sjećanju sam pokušao odrediti  poziciju. Tako, ako ima nekih minimalnih odstupanja - ne sitničarite.

TIBOR VRANCIC

 

TRAGOM STARIH FOTOGRAFIJA 

POVODOM TRISTO SLIKA TOBORA VRANČIĆA

Grad bez duše

Kad dođem u Mostar imam neke rituale. Prve zore dok svi moji još duboko spavaju od naporna puta krenem  ja na Tržnicu da omirišem ljude, da trefim koga poznata međ’ švercerima ,tezgarošima i kupcima. Zatim svratim “kod Zeke” ispod Kolonade  na “krmleljušu”. I već nakon prvog gutljaja i laNa prvi pogled novopridošlica skonta  svu pošast famozne kladionice i ne može se oteti čuđenjima i predrasudama, ali nije sve crno kako izgleda. ganog otvaranja očnih kapidžika  neko će od gostiju: “De mala upali teletext.”

 

 Tu upoznah čovjeka što zna sve holandske trećeligaše, pa time i sve holandske selendre za koje ja za petnaest godina boravka u “niskozemskoj” nikada nisam čuo. Aferim. Mogao bi moj novopečeni jaran komotno predavat zemljopis Evrope, ali njegovi đaci nikada ne bi saznali za Almere,iako Almere nije selo već veliki grad, ali na žalost po njih  nema fudbalskog ligaša.

Amsterdam je veliki grad, jedan od tri najpoželjnija za živjeti na Svijetu, mjesto u kome svaka svjetska zvijezda i zvjezdica želi  imati  apartman sa pogledom kanale , na par koraka od kofišopa u kome mogu nesmetano i  nekažnjeno džoint zadimiti. A taj i takav Amsterdam ima starosjedioce, klošare ,ovisnike i ljude koji su se njemu rodili u njemu njemu živeiI rade koji mu daju šarm,boju i miris i  tu bi rada da skončaju… Tako da  je vremenom “grad koji nikada ne spava” postao je sve veći tjesniji..i skuplji, za tzv “obične ljude”. Mnogi građani Amsterdama bi radije kao kažu da dobiju garažu nego nagradu na Lottu.. Nije šala iako tako izgleda.  I onda se sjete neki stručnjaci  da za “prekobrojne”  naprave perfektni grad  na domak “Venecije sjevera” Tako nasta Almere, grad perfektnih građevina, geometrijski savršenih avenija, trgova i parkova …. I naseliše grad ljudima. Posadiše ljude ko biljke divljake u saksije.

Nedugo poslije, ustanoviše arhitekti humanog stanovanja da gradu nešto fali, da divljake ne mirišu u saksiji ko na ledini…U stremljenju  perfekciji je nedostajalo nešto što treba postojati povrh krova nad glavom, granapa, bolnica i državnih zgrada i svakih drugih zgoda što  čini grad gradom i ljude u njemu njegovim građanima…Ustanoviše tako da grad nema prošlosti, fundamenta, duše  i  da niko nije rada biti građanin gradu bez duše…Tad javno pozvaše umne ljude , pa tom prigodom  čak izmisliše i novo zanimanje “gradski fuilozof”  za čovjeka koji bi trebao skontat logičnu priču, da smisli povjest, sadržaje, da udahne dušu gradu i ljudima smisao postojanja, nadu i ponos građanina, proglasiše “gradskog poetu” koji bi stihom opjevao redove betona i dao im patina nezaboravljenog djetinjstva i radosti gologuzih godina radničkih mahala.

Zaludu im posao, niko nije postao punoljetan što je puno jeo.

Vasina antikvarnica

Grad je bio već par dana ,te 1992,  slobodan od snajpera, tenkova,topova i minobacača. Opuške je zamjenio Malboro, a u Zaliku je gorila jedna kuća i pred mojom zgradom u Centru 2 je ležala hrpa knjiga iz stana  komšije Jove.

Polupijani oslobodioci ispred “Rifinog   kafića” rekoše mi da ono gori “njihove kuća” i da se nisam usudio  uzeti  “njihove knjige”. Upozorenje bi ozbiljno i prijeteće iako sam većinu prisutnih poznavao, pa se ne usudih  prpati po knjigama unatoč velikoj želji .Slučajam ili ne, na vrhu hrnjage je stajala “Grbovi bosanskih plemića”

“Ova more ostat…” rekoh I uzeh je i borci ne rekoše ništa.

Nije od juče i nismo mi izmislili, taktike paljenja kuća i novčanica , sravnavanja sa zemljom viševjekovnih bogomolja i mostova  “da se nikad ne vrate, da se nemaju na šta  ni zašta vratiti” niti smo prvi što su žegli knjige , pa je baš to mogao bit razlogom da ne činimo što smo činili

Brisati tragove postojanja vlastitog bića i duše nije baš pametno.

Svi oni koji nekada nešto pisali, pa bilo to i “zadaćnica” na “zadanu temu” znaju da je najteže napisati prvu rečenicu na čistu papiru. Revolucionari su oni  što brišu povjest silnom gumicom, a da nisu ni slike pogledali, a kamoli tekst  pročitali i kada im pred očima pukne praznoća papira najčešće i najradije bi da počnu tekst sa vlastorućnim potpisom, nazivom ulice sa vlastitim imenom ,registarskom tablicom sa vlastitim nadimkom..

Na  žalost ovih sto umjesto olovke drze gumicu  na Tržnici, na Aveniji svako jutro stoji Vaso sa svojom antikvarnicom podobnih i nepodobnih  knjiga iz svih vremena, knjiga što preživiše sve  revolucija što nas poharaše od ne tako davnih  početaka naše pismenosti …. A u tim, po tavanima i  podrumima više zaboravljenim nego svjesno zašnjiranim knjigama, što nisu završile na hrnjagama i lomačama pišu umne glave o dobru i dobrima, o vremenima davnima što ne smiju da se zaborave….o Mostaru i mostarcima,o pozorištima, banjama, rudarima, Veležu, raji I raijnluku,bogomoljama,liskama , neretvanskim pećinama, jeziku, cimskim trešnjama,ilićkim kavadama, ibrahimbegovim čoskovima, svjetlosti …I onda ja rovarim satima, prevrćem, tražim, nalazim, pravim sebi kamaru što je hoću nezaboravit.. I onda mi Vaso moje blago skonta po tri marke po komadu ko starom mušteriji i ja idem kući velik  ko general što je izvukao svoju vojsku iz opasna okruženja. Za mnom, gospoje sa cekerima punim zerzevata, u čudu gledaju benevreka što umjesto blitve, sira i jufke sa tepe nosi naramak knjiga.

Globalni Mostar

Sjedeći jednog ljeta na jednoj mostarskoj tarasi primjeti moj stariji sin “Ove mostarke sve dive, sve hodaju ko gazele, ko da je sav svijet njihov …ko kraljice”…Jedne druge prilike reče:” Šta me gledaš po mostarski?”….U robnoj kući u Njemačkoj naletih na dva zemljaka I spontano ih upitah “Odakle su zemljaci?”. a jedan će:” Mi iz Tuzle, a ti si bezbeli …Mostarac”   I mogo bih ređati bezbrojne primjere da bi dokazao postojanje osobenog identiteta koji budi ponos, biti mostarac..I baš taj ponos je nešto što mi često izgleda neosnovano i neobjašnjivo. Odakle i od čega ponos pripadnosti nečemu za što nisi ništa učinio i to nešto eto nosiš u sebi da je tebi sveto i golemo, a drugima znak simpatije koji ti na prvu otvara mnoga vrata u stranom svijetu  .

Da sam ostao u Mostaru sigurno ne bih razmišljao o ovome, pisao i tražio neke korjene i suštinu svog bića. Ušuškan u lakoću mostarskog bitisanja i moja bi se ljubav spram grada  manifestovala činjenicom da ne mogu više od dva dana ostati na moru, a da se u Mostar ne vratim i  za to ne bi tražio objašnjenja.” Normala, štaš na moru bez raje. ”

Ova moja jednadžba sa jednom nepoznatom,mostarski ponos, je nerješiva u stvarnosti  kada se shvati da ni sve poznate nisu baš poznate, da nisu konstante nego varijable u vremenima što prohujaše i ostaviše traga na stvorove, na njihov stav,moral,karakter…ljude  što imaju razloga da se diče time što su.

A mnogi od nas “Bogom danih i mostarom žigosanih” su ovih godina sa istim pitanjima negdje daleko rasuti po globusu , a u tren svi na jednom mjestu,na Rondou , u Starom gradu, na Aveniji …najbržim prevoznim sredstvom na Svijetu, našim mislima na krilima emocija.

I u tom Globalnom Mostaru nema “lijeve I desne” strane nema podjela, nema strasti, nema mržnje,nema osvete, kivnosti, zavisti…..u tom Mostaru sem Raštanskog,Carinskog, Titovog ,Starog Lučkog I Tekijskog imaju forumski , telefonski, skajpski, mailski, telepatijski mostovi ,  kajaci i brodice što stalno idu sa jedne obale Neretve na drugu…Mostar iz snova , grad sklada i suživota postoji samo nije više na mjestu što se Mostar zove.

I za čudo u tom  prostoproširenom Mostaru nađoh ljude koji znaju odgovor na moje pitanje, žašto se ja  ne osjećam bezdušno i izgubljeno ko građanin Almeira iako je moje mostarsko pravo građanstva po svim papirima istekao rok valjanosti. Šta je uzrok mog ponosa?

U Globalnom Mostaru , negdje u Puli,  koja je baš kao i Štokholm i Pariz i  Njujork postala  prigradskom mahalom Glavnog grada Hercegovine živi jedan Tibor koji se odlučio da štampa knjigu o Mostaru nekad i danas, u tristo slika i još toliko prića, da štampa knjigu sa nadom da će biti vrijedna , nekada, Vasine antikvarnice i  nekog čitaoca u potrazi za istinom.
Varate se ako mislite da vam preporučujem ovu knjigu za čitanje i  da mislim da ćete kao Mostarac naći u njoj sve razloge svog ponosa, ali neke zasigurno.

Na moju i na vašu žalost ne mogu vam presaditi, ali mogu vam otkriti i pokušati objasniti uzrok mog ponosa, Uzrok mog ponosa  je u činjenici da  poznajem Tibora, mog sugrađanina i komšiju, čovjeka umna, ućena i raborita, čovjeka koji svojim  životom i djelom uspjeva osvojiti ljude , osvjedoćiti ih u dobro, uliti im povjerenje u dobre namjere,okupiti ih,  ujediniti ih, dati im nadu u postojanje, vjeru u isplativost poštenja i iskrenosti, dati ideju i smisao življena, ….. On i slični njemu  je razlog mog mostarskog ponosa i volio bih da dok govorim, hodam i gledam  onako “po mostarski” ljudi vide i u meni  neke od ovih vrlina koje njih krase

Zdenko Bošković

Roggel  , maj 2010

BILO JUCE , PREKJUCE....DAVNO NEKAD 

 

 Avenija - slikano ispred Desete osnovne škole u pravcu istoka, godine 1967:

 Avenija 1968.g.,bez Mostarke,bez Kornera,Bez Centra 2

 Avenija 1968.g. - još nije asfaltirana:

 Brkićeva ulica - pogled prema Musali, 1900.g.: dok se jos hodalo

Ćose Jahja-Hodže džamija nalazi se na Musali (Trg Republike), na uglu Braće Brkića i Fejićeve ulice. Građena je od lomljenog kamena, pokrivena četverostrešnim krovom. U prošlosti je bila niska; kamena munara joj je bila samo 12 m visoka, a imala je i malo predvorje. Temeljito je adaptirana 1937.g., i tada su i džamija i munara nadozidane, pa su sada znatno više. Na džamiji nema nikakva natpisa, pa se ne zna kada je točno sagrađena, no zasigurno je to bilo prije 1620.g.

 

 

 Matije Gupca ulica - Prva hrvatska tiskara, 1920-tih.

Cernica 1900.g.

 Cernica - križanje s ulicom Franje Josipa, 1910.g.

 Džamija Fatime Kadune 1900-tih.

 Džamija Haži Bega Lafe, na Raskršću, 1920-tih.

 Džamija Hadži Kurtova ili Tabačica i ulica Bašćine, 1900-tih.

Džamija Karadžozbegova 1900-tih., slikana iz ulice Karadžozbegove

 Džamija Karadžozbegova 1906.g.

 Džamija Karadžozbegova 1915.g.

 Džamija Šarića 1905.g.

 Džamija Vučjakovića 1900-tih.

 Džamija Lakišića 1960-tih.

 Ulica Onešćukova - Električna centrala (kasnije štamparija) 1911.g.

Godine 1911. godine, u septembru/rujnu, započela je gradnja električne centrale, a to je ona zgrada u kojoj je sve do pred ovaj rat (1992. godine) bila štamparija „Rade Bitanga“, neposredno uz današnji hotel „Ruža“, i na uglu ulica Onešćukova i Husnije Repca. Po gradu su tada postavljeni stubovi, a rasvjeta se sastojala od 600 žarulja i 30 velikih kandelabera.

 

 Sauerwaldova ulica (danas Fejićeva) 1900.tih

 Sauerwaldova (danas Fejićeva) ispred hotela orijent 1894.g.

 Sauerwaldova ulica (danas Fejićeva) ispred kafane Stadt Wien 1900-tih.

 Sauerwaldova ulica (danas Fejićeva) - Ljubušakov ćošak 1900-tih.

 Franje Josipa ulica (danas Mostarskog bataljona) 1910.g.

„Skrenuvši desno, nakon napuštanja željezničke stanice, za 3 minute stižemo na raskrsnicu. Ulica prema jugu, koja prati trasu pruge, vodi do rimokatoličke crkve i franjevačkog samostana (10 min.); Stephanie Allée, sa svojim vilama, vodi na zapad; na lijevo (istok) pratimo ulicu Franje Josipa, prelazimo Neretvu (sa hotelom Narenta na lijevo), te iza ulicom Sauerwaldgasse dolazimo na Carinu (7 min.) ili Glavnu ulicu. Skrenuvši desno nakon toga, se nalazi bazar, koji je slabiji od sarajevskog, mada se po prilično jeftinim cijenama mogu nabaviti orijentalni tepisi, vezovi, mozaik srebrni radovi iz Livna, itd.

 Ispred Gimnazije 1917.g.

 Stephanie Alee (danas šetalište) 1915.g

Poticaj za otvaranje gimnazije u Mostaru bila je sjednica Srpsko - pravoslavne crkvene općine u Mostaru, održane 23.februara/veljače 1893.godine. Peta točka dnevnog reda sjednice bila je prijedlog, koji je podnio predsjednik Risto Ivanišević: „Da općina u toku godine moli visoku zemaljsku vladu za postavljanje gimnazije u Mostaru, pošto je ona prijeke potrebe s moralne i s drugih strana, osobito za ovaj narod“. Prijedlog je usvojen jednoglasno.

 

 Glavna ulica - Alajbegovića kuća 1900-tih

Glavna ulica - Kino Korzo 1940-tih.

Glavna ulica - Pacher & Kisić knjižara 1900-tih

Austrijanac Antun Pacher i braća Kisić, u ortakluku, otvorili su krajem devetnaestoga stoljeća knjižaru na Glavnoj ulici, točno preko puta Zeme, pored tadašnje Hafiz Hodžine džamije.

Bili su veoma umješni i poduzetni, tako da se na velikoj većini razglednica onoga doba nalazi njihov žig „Pacher & Kisić“. Djelovali su pod službenim imenom „Štamparsko umjetnički zavod Pacher & Kisić”.

 

Glavna ulica - mesdžid Hadži Kotle 1900-tih.

 Glavna ulica - prvi neboder 1960-tih.

Robna kuća Razvitak 1980-tih

 Glavna ulica - šadrvan Hafiz Hodžine džamije 1900-tih.

 Glavna ulica - Velika Tepa 1900-tih.

Stara mostarska čaršija se prostirala na obje strane Neretve. Čaršija na lijevoj strani zauzimala je prostor od Mosta do skoro Sinan-pašine džamije (Mejdan), a dijelila se na: Gornju čaršiju na Velikoj tepi, Donju čaršiju na Maloj tepi, oko Koski Mehmed Pašine džamije i Kujundžiluk. O izgradnji Priječke čaršije, a tako se nazivala ona čaršija na drugoj, desnoj strani Neretve nema točnih podataka, ali se zna da se u njoj prodavalo isključivo voće, povrće i prehrambeni artikli.

 

Glavna ulica - Viša djevojačka škola 1900-tih.

 Robna kuća HIT i trg 1980-tih.

 Hotel Neretva 1900-tih.

Biser Austro - ugarske arhitekture, hotel Neretva ili hotel Narenta (kako su ga zvali u ono doba), izgrađen je 1892.godine. Čim se grad počeo širiti prema zapadu, te izgradnjom novog mosta preko rijeke Neretve (1882.g.), stekli su se i uvjeti i potreba za jednim europskim, reprezentativnim hotelom. Time se unosi duh Europe sa novim tipom gostinjskih soba, sala za sastanke ili čitanje tadašnjeg europskog tiska, živom glazbom klavira, Sacher tortom i Wiener šniclom, i to pripravljenim od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga.

„...Među najljepšim gradskim građevinama je i ranije pomenuti hotel Neretva, koji je izgrađen u maurskom stilu. Na strani gdje se nalazi vrt postoji čarobna veranda gdje se rado sjedi uvečer, kada raznoliko južno drveće lagano šumi, kada mjesec u punoj jasnoći sija na tamnoplavom nebeskom svodu, a Neretva se čuje u blizini kako huči udarajući u stijenje u svom koritu i u obale...

 

 Hotel Neretva 1900-tih.

 Gostiona Jagnje 1970-tih.

 Gostiona Jagnje i ulica Mostarskog bataljona 1970-tih.

 Katolička crkva 1900-tih.

 Katolička crkva 1994.g.

“Otkako su franjevci došli u zemlju, cjelokupna katolička služba ostala je u njihovim rukama. Sad je, čak, i biskupska stolica popunjavana iz njihovih redova. U teškim vremenima kršćanskih progona, vršenje dužnosti bilo je samo tako moguće što su svećenici izbjegavali da se ističu svojim odijevanjem. Još danas franjevci u Hercegovini nose brade i često glavu pokrivaju orijentalnim fesom...

... Preokret u korist katolika nastao je istom pod kraj XVIII vijeka, a naročito u XIX vijeku... Tada su pravoslavni bili politički sumnjivi, a katolici su podupirani.

 

 Hrvatski dom i kasnije gostiona Hrvoje 1940-tih.

 Kriva ćuprija 1900-tih

 Mala Tepa 1894 - 1900.

 Mala Tepa 1900-tih

Između Male Tepe i ulice Kulluk nalazi se i danas malo zdanj,e koje se prije zvalo „Tepica“. Prema kazivanjima, Tepicu je gradio neki Čorda, a za plaćanje najma je dao uvjet da onaj koji je koristi najmanje dva puta godišnje očisti šadrvan pred Koski Mehmed pašinom džamijom. Znači da je sagrađena poslije 1781.godine.

„To je jedan četverokutni krov, ne veći od jednog malog dućana, postavljen na četiri polukružna luka. Nekoliko punih vreća mogu potpuno ispuniti zaštićeni prostor krova. Ipak je ova tržnica jedno od najpoznatijih zdanja Mostara, ali ne kao mjesto trgovine, već kao omiljena kafana.

 Mejdan (Rudolph Platz) Vojna pošta 1900-tih

Dolaskom Austro - ugarske vlasti, Mostar se sve više uključuje u europske standarde.

 

 

 

 Mesdžid Hadži Velijin (Braće Lakišića ulica) 1940-tih

 Bulevar - Mikačića kuća 1969.g.

 Mostarskog bataljona ulica 1993.g. (slikano iz prolaza prema slastičarnici starog Bajrama)

 Musala - česma 1993.

 Pogled sa mosta Franje Josipa prema sjeveru i džamiji Mehmed Ćetordan 1900-tih.

 Oficirski dom (Casino) i Atik ili Sinan Pašina džamija 1900-tih.

 Priječka čaršija 1900-tih.

 Ulica Rade Bitanga 1998.g.

 Rodoč 1961.g.

 Rondo (Fesslerova vila izgradjena 1897) 1900-tih - (Stefanie Alee)

 Stari most (s nasutim pijeskom) 1900-tih.

 Ulica Stari most 1970-tih.

 Stefanie Alee (Lenjinovo šetalište) 1900-tih

 Suhodolina - rezervoar vodovoda 1906.g

 Sveučilišna knjižnica (kasnije Dom omladine, inače kuća napravljena za Mujagu Komadinu) 1970-tih.

 Šemovac i Nezir Agina džamija 1900-tih.

 Titov most 1939.g.

 Džamija Derviš-paše Bajezidagića 1950-tih

 Vladikin dvor (Episkopska palata) 1920-tih

 Bajatova ulica (Brankovac) 1960-tih.

 Kula na Starom mostu 2002.g.

 Napredak - Hrvatsko kulturno društvo 1900-tih.

 Sauerwaldova  1900-tih.

 Šejh Juje turbe (preko puta Šarića džamije) 1940-tih

 Pijesak - na Neretvi 1960-tih.

 Bulevar - raskršće s ulicom Matije Gupca, phrvatska tiskara 1970-tih.

 Most Franje Josipa i Hotel Bristol 1907.g.

Kao treći po redu hotel u Mostaru, 1906.godine otvara se hotel na desnoj obali Neretve. Svojim izgledom, u kome su bili utkani gotski arhitektonski elementi gradnje, krasio je taj početni lokalitet desnu obalu Neretve. Vlasnici zgrade – braća Ribice dadoše mu ime „Bristol“, a hotel otvori Makaranin Antun Antunović.

 

 Rodoč 1961

 Strelčevina - Mahe Djikića 39 iz 1964.g.

 

Jedina mostarska džamija s četvrtastom kamenom munarom, koje danas više nema, a nalazila se na uglu Titove ulice i Kazazića sokaka, pored zgrade Dječije biblioteke.

Danas se tu nalazi malo parkiralište za automobile i ni po čemu se ne zna da je tu nekad davno bila bogomolja.

 

 

 

Stara mostarska čaršija se prostirala na obje strane Neretve. Čaršija na lijevoj strani zauzimala je prostor od Mosta do skoro Sinan-pašine džamije (Mejdan), a dijelila se na: Gornju čaršiju na Velikoj tepi, Donju čaršiju na Maloj tepi, oko Koski Mehmed Pašine džamije i Kujundžiluk. O izgradnji Priječke čaršije, a tako se nazivala ona čaršija na drugoj, desnoj strani Neretve nema točnih podataka, ali se zna da se u njoj prodavalo isključivo voće, povrće i prehrambeni artikli.

 

 Kriva ćuprija

Na Radobolji, oko sto pedeset metara prije nego li ona izruči svu svoju vodu Neretvi, nalazi se mali kameni mostić, s jednim lukom koji neodoljivo podsjeća na starijeg i slavnijeg mu brata, a poznat je pod imenom „Kriva ćuprija”. Prvi mu spomen nalazimo u Čejvanovoj zakladnici iz 1558.g., gdje se kaže: „I prihodi će se trošiti na održavanje njegovog mosta na rijeci Radobolji”. Na temelju ovog navoda može se nedvojbeno zaključiti da je Krivu ćupriju sagradio Čejvan (Čehaja), i to nešto prije 1558.g. Prema tome, Kriva ćuprija je starija i od Starog mosta, koji je podignut 1566.g. Valja istaći da je, po predanju, Stari most sagrađen po uzoru na ovaj; ovaj manji mu je služio kao maketa, kao eksperiment – hoće li veliki izdržati.

 

O postojanju mostarskih pravoslavaca svjedoči zapis francuskog putopisca Pulea iz daleke 1658. godine, gdje se spominju, no on ih naziva Grcima. Stara pravoslavna crkva počela se graditi 1833. godine, a dovršena je 1835. godine Iste godine u Čistu nedelju, nju je osvještao vladika Josif i promijenio joj ime od hrama Pokrova u hram Roždestva Presvete Bogorodice.

Ruski istoričar i ruski konzul u Mostaru, Aleksandar Fjodorovič Giljferding proputovao je 1857. godine kroz Hercegovinu, Bosnu i Staru Srbiju, nakon čega je nastao njegov putopis. Posebno je bio oduševljen Starom pravoslavnom crkvom. On piše: „Ovaj kvart (Bjelušine) naseljen je pretežno pravoslavnim življem. Pravoslavna crkva, podignuta 1835.godine, stoji usamljena na strmoj uzvišici blizu ovog kvarta...

DANAS....

 

 

  2010 Avenija - slikano ispred Desete osnovne škole u pravcu istoka,

 Avenija 2010,drvece i kuce narasle

 

 Avenija 2010,vidju reklama ko Tokio

Brkićeva ulica - pogled prema Musali, 2010.g.:

Osnivač ove zadužbine je vjerovatno bio učen i bogat čovjek, a potjecao je iz obitelji Ćosa, porijeklom iz sela Bratača u općini Nevesinje, odakle je jedan od predaka, tko zna kad u prošlosti, doselio u Mostar i nastanio se na Carini.

Do kraja 1878.godine, Musala je bila sa svih strana ograđena zidom i u njen krug moglo se ući samo iz dvorišta Ćose Jahja-hodžine džamije, gdje su se nalazila mala vrata.

Džamija je stradala u ratu 1992. – 1995.g., a popravljana je između 1996. – 2005.g.
 

 Parking 2010

 Nekoc jedana sad 200 konjskih snaga, 2010

Mostar mladi.....mostarci stariji 

2010... Bog i ljudi prepustili mjesto masinama 

 2010...samo se stub pomjerio

Svaka nam cast...u 110 godina jednu lampu posadili 

Sta bi dedo dao za ovu jednu gospoju... 

asfaltirano......2010

 kiosci...2010

 par borova,novi basluci.....i znakovi 2010

Dobro je...zatrpali su rupu  2010

 obavezan pravac i maximum 30.....2010 

Mostarske ulice su osvjetljene 2.juna/lipnja 1912. godine, a tom prigodom na Musali, pred hotelom „Neretva“, održana je svečanost, na kojoj je govorio tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina. Sa Huma je ispaljen dvadesetijedan topovski plotun. Gradskoj elektrani je dato, kako to i priliči, ime Austro-ugarskog cara i kralja Franje Josifa.

Zgrada je dosta dugo služila kao glavni pogon štamparije, da bi njeni ostaci bili potpuno uklonjeni nakon zadnjeg rata.

da su znali za kladionice....gdje bi im bio kraj

 alal ti oko tibore\

2010

2010

staklena cosa 2010 

Pratimo glavnu ulicu (s koje se skreće na lijevo prema grčkoj (pravoslavnoj) crkvi; (divan pogled) do trga kraj telegrafskog ureda (10 min.), kada se ukaže Kameni Most (15.stoljeće), sa dvije kule-kapije, koji ima jedan lučni raspon od 100 stopa, i koji premošćuje Neretvu (60 stopa visine), te dolazimo do rimokatoličke crkve (već spomenute gore) na desnoj obali. Glavna ulica vodi dalje na jug do državne Tvornice Duhana (ulaz moguć na zahtjev) i Južnog logora.“ (Karl Baedeker: „Turistički vodič“, 1905.g.)

 

 

Zahtjev za otvaranje gimnazije u Mostaru upućen je ispred gradskog odbora tadašnjoj Zemaljskoj vladi, koja je cijeli predmet uputila zajedničkom ministarstvu financija, s prijedlogom da se u Mostaru osnuje samo niža gimnazija. Zajednički ministar financija je brzo dao suglasnost za otvaranje škole sa izričitim zahtjevom da se otvori puna gimnazija u kojoj će se otvarati razred po razred. Vladi je stavljeno do znanja da izvrši sve pripreme i da škola počne u školskoj godini 1893/94. Te iste godine je otvorena Gimnazija u Mostaru. Godine 1898. je izgrađeno prvo krilo današnje zgrade (krilo do šetališta), a tek kasnije, 1902. godine dograđeno je i drugo krilo, i time je zgrada dobila današnji izgled.
 

rujine 2010

parking 2010 

Poznato je da je ova izdavačka kuća u Mostaru djelovala u periodu od 1890.–1940.g., te da je u njenom izdanju izašlo mnogo popularne literature i tadašnjih svjetskih bestselera, skoro 200 naslova (među ostalima, prvi su u BiH tiskali prijevod Servatesova Don Kihota).

Danas je to zdanje ruševina.

 

2010

 2010

2010

 malik..malik na govno si nalik   2010

2010

Velika Tepa je bila mjesto okupljanja, svih događanja, mjesto kupovine i prodaje u staro tursko vrijeme. Nalazila se na Carskoj džadi (Glavna ulica), točno na mjestu gdje se ulica Stari most spaja s Glavnom. Odmah u blizini je bila i Čejvan Čehajina džamija (u staro doba zvala se i Čejvanbegova).
 

 

 

 

 2010

 nesto fali..? 2010

 

Uvečer su se na ovoj hotelskoj verandi posljednji put u punom broju okupili članovi geološke ekskurzije na zajedničkoj večeri. Sljedećeg jutra, naime, moralo je nekoliko učesnika otputovati. Mostarski muslimanski gradonačelnik Hadžiomerović je na večeri održao srdačnu zdravicu za goste...“( Dr. August Heimer: „Kroz Bosnu i Hercegovinu“, 1904.g.)

„...Hotel Narenta, 7 min. istočno od stanice na lijevoj obali Neretve, sobe po cijeni. 2 krune 40 hellera - 6 kruna, večera. 3 krune 40 hellera“. (Karl Baedeker: „Turistički vodič“, 1905.g.)

 

 

 

uoci tri razlike....2010

dovrsi sliku sam...2010 

 Gostiona Jagnje i ulica Mostarskog bataljona 2010

 Katolička crkva 2010

 Katolička crkva 2010.g.

Godine 1847. ustanovljena je u Mostaru katolička biskupija. Naravno, sjedište biskupa nije bilo u samom gradu nego u jednoj skrivenoj uvali na periferiji grada, u Vukodolu. Tek u ovo vrijeme mostarska župa bila je odvojena od prastare gradačke parohije i isto tako smještena u Vukodol. Godine 1862., katolička župa se premješta iz Vukodola u grad gdje je, istovremeno, započeto s gradnjom nove franjevačke crkve, za koju je i sultan dao prilog. Posvećena je sv. Petru i Pavlu, a prva sveta misa u novosagradjenoj crkvi služila se 7.marta 1866.godine. Uz crkvu je 1892. godine.podignut i veliki franjevački samostan...“ (Robert Michael: "Mostar", Prag 1909.g.)

 Hrvatski dom i kasnije gostiona Hrvoje 2010.g..

 Kriva ćuprija 2010.g.

 Mala Tepa 1894 - 2010.g..

Susjedni kafedžija našao je ovo malo mjesto kao prikladno da ovdje u toplo godišnje doba poslužuje svoje mušterije. Tako mala tržnica nosi zgodno ime „Kafe luft“ Sve do 1886. godine, bila je poznata ova kafana pod imenom „Tepica“, a naziv „Caffe luft“ dao joj je prijestolonasljednik princ Rudolf, za svoje prve posjete Mostaru 9.4.1886. godine. Malo niže, u blizini ove stare mostarske tržnice na Maloj tepi vremenom se izgradila nova. I sada se u Mostaru kaže za otići na tu tržnicu 'idem na Tepu'.“ (Robert Michel: „Mostar“, Prag,1909.g.)

 

 

Tako se na Mejdanu, tadašnjem Rudolphplatz-u (danas Trg 1.maja), gradi moderno zdanje pošte, prvenstveno za potrebe mnogobrojnih regruta, koji su služili u jednom od tri vojna logora Mostara, a koji su s drvenim vojnim kovčezima pristizali iz svih krajeva K.und K.monarhije.

Međutim, mnoge razglednice su odaslane u svijet baš sa ovoga mjesta.

 Mesdžid Hadži Velijin (Braće Lakišića ulica) 2010.g.

 Bulevar - Mikačića kuća 2010.g..

 Mostarskog bataljona ulica 2010.g. (slikano iz prolaza prema slastičarnici starog Bajrama)

 Musala - česma 2010.g.

 Pogled sa mosta Josipa Brozaprema sjeveru i džamiji Mehmed Ćetordan 2010.g.

 Oficirski dom (Casino) i Atik ili Sinan Pašina džamija ...2010.g.

Djasporska carsija 2010.g.

 Ulica Rade Bitanga 2010.g.

 Rodoč ...velegrad... 2010.g.

 Rondo (Fesslerova vila izgradjena 1897)2010.g.

 Novi most bez sodera 2010.g.

 Ulica Stari most ..a finih basamaka 2010.g.

 Stefanie Alee (Lenjinovo šetalište) 2010.g.

 Suhodolina - rezervoar vodovoda 2010.g.

 Sveučilišna knjižnica (kasnije Dom omladine, inače kuća napravljena za Mujagu Komadinu) 2010.g.

 Šemovac i Nezir Agina džamija 2010.g.

 Titov most 2010.g.

 Džamija Derviš-paše Bajezidagića 2010.g.

 Vladikin dvor (Episkopska palata) 2010.g.

Najljepse basamake u Mostaru 2010.g.

 Kula na Starom mostu 20102010.g.

 Napredak - Hrvatsko kulturno društvo 2010.g..

 Fejićeva  2010.g.

 Šejh Juje turbe (preko puta Šarića džamije) 2010.g.

 Pijesak - na Neretvi 2010.g..

 Bulevar - raskršće s ulicom Matije Gupca, phrvatska tiskara 2010.g.

 

U podrumu je Antun Tiberio otvorio kino dvoranu, a zgrada će kasnije, prema zamislima i projektu Romea Tiberia, biti preadaptirana i nadograđena, te poprimiti današnji oblik.

Odmah poslije Drugoga svjetskog rata, u hotel „Bristol“ useljena je oficirska menza.

 

 Rodoč 2010.g.

 Strelčevina - Mahe Djikića 39 iz 1964.g.

 

Zadužbina je to Fatime Šarić, jedine koja je bila žena legator-vakif, iste one dobrotvorke koja je sagradila sahat-kulu u Brankovcu kao i mekteb. Džamija je izgrađena prije 1620.godine, a bila je, takođe, poznata po imenu Kazazića džamija, po Kazazićima, koji su u ovom vakufu vršili neke važne funkcije. Džamije je po poznatim podacima srušena u ljeto 1947.g.

Obje fotografije su snimljene u smjeru sjevera, kuda se proteže Titova ulica prema Carini, odnosno željezničkoj stanici i sjevernom izlazu iz grada.

Prva slika je snimljena 1900.tih godina, a nova 20.1.2010. godine.

 

Velika Tepa je bila mjesto okupljanja, svih događanja, mjesto kupovine i prodaje u staro tursko vrijeme. Nalazila se na Carskoj džadi (Glavna ulica), točno na mjestu gdje se ulica Stari most spaja s Glavnom. Odmah u blizini je bila i Čejvan Čehajina džamija (u staro doba zvala se i Čejvanbegova).
 

 

 

 

U toku dugog turskoga perioda odvijao se živi promet preko ovoga mosta, jer je on dugo vremena bio jedini prijelaz preko Radobolje u njenom donjem toku. I hajvan i insan su hrlili preko njega da bi stigli u stari grad, koji je tada bio centar trgovine. Sve do prolaska željeznice kroz Mostar 1884.g., ovaj se most nalazio na glavnom drumu, koji je vodio od juga prema sjeveru i obratno. Regulacijom Radobolje i izgradnjom više željezničkih mostova preko nje, prestala je Kriva ćuprija služiti svojoj svrsi, jer se nalazi duboko u koritu Radobolje i pristup k njoj, i s jedne i s druge strane, je nepodesan. Na ovom objektu su 1969.g.izvršeni konzervatorsko - restauratorski radovi i registriran je kao spomenik kulture.

 

Crkvena građevina nosi znake straha, u kome su živjeli hrišćani kada su je zidali. Njen krov se jedva vidi iza ograde i ničim se ne razlikuje od krova obične kuće“. Na ovoj crkvi vidi se utjecaj dalmatinske graditeljske škole, bar što se zvonika tiče.

Nova pravoslavna crkva počela se graditi 15.marta/ožujka 1863.godine, a gradnja je završena 1873.godine. Podignuta je neposredno u blizini stare pravoslavne crkve i u ono vrijeme je bila najveća pravoslavna crkva u BiH. Crkva je zapaljena 6.januara/siječnja 1993.godine, na Badnji dan, pri čemu su ostali samo vanjski zidovi, zvonik i jedno zvono.
 

Make a Free Website with Yola.